Antun Slavić, svećenik, gradišćanski Hrvat rođen je 10.06.1934. u Plajgoru. Osnovnu školu pohađao je u Plajgoru od 1940. do 1948., gimnaziju je započeo u malom sjemeništu Juri, kod benediktinaca 1948., a po zatvaranju škole otišao je u gimnaziju u Budimpešti (od 1951.-1955.).
- je pobjegao u Austriju, a onda u Njemačku. Studirao je slavistiku i teologiju u Bonnu. Zaređen je za svećenika 15.07.1965. u Katedrali u Kölnu.
Kao dušobrižnik djelovao je u Köln-Ostheimu, Leverkusen-Manfortu i u Langenfeld-Immigratu. Od 1971. godine uz dušobrižništvo Nijemaca preuzeo je i brigu za Hrvate na tom području.
Od 1989. g. vršio je službu župnika u gradišćansko-hrvatskom Filežu/Nikitsch u Austriji, a od 1993. bio je još dodatno i župnik Mljenova. Od dijeceze Željezno bio je imenovan duhovnim savjetnikom. U Mljenovi ostaje do kraja 2003. g. Tada zbog teške bolesti raka biva umirovljen i opet se vraća u Njemačku.
Nakon što je čitavog svog svećeničkog života vjerno služio Bogu i ljudima, posljednje godine svog života provodi u staračkom domu u Marienheide u Njemačkoj boreći se sa teškom bolešću. U noći od 25.6. na 26.6.2019. tu je preminuo. Sveta misa zadušnica i pokop biti će u Gradišću u Austriji.
* * *
Antun Slavić bio je tih, ponizan i skroman svećenik. Duboko je suosjećao sa bližnjima koji trpi, bio je uvijek spreman da sasluša vapaje i jecaje svog brata čovjeka i da mu pomogne koliko je bilo moguće.
Materijalno i duhovno pomogao je mnoge mlade koji su se spremali za svećeničko zvanje.
Njegovo je srce izgaralo za Boga, blaženu Djevicu Mariju i bližnjega.
U svom životu mnogo je trpio noseći razne križeve. Strpljivo je nasljedovao Krista i onda kad se činilo da će teški križ slomiti njegovo krhko tijelo. Ali njegova velika želja da u svemu vrši volju Božjemu, davalo mu je snagu da svakog dana kao Šimun Cirenac Isusu pomaže nositi križ.
Svećenik Antun Slavić bio je veliki štovatelj Majke Božje. U župi u Langenfeldu organizirao je subotom jednom mjesečno noćno, molitveno bdjenje na čast Presv. Oltarskom Sakramentu i bl. Djevici Mariji. Tim molitvenim susretima, sv. Misi i sv. Ispovijedi prisustvovali su osim vjernika (Hrvata i Nijemaca) iz Langenfelda i mnogi vjernici iz Solingena, Kölna i Leverkusena. Vjernici su rado dolazili, tako da su ga njemačke molitvene grupe česte pozivale, da prati njihova hodočašća u Međugorje. Iako teško bolestan, rado se odazivao. Jako je volio Majku Božju međugorsku i posvetio joj je mnogo svojih pjesama. I preminuo je u noći 25.6. u 4,15 sati – baš na dan kad se posebno sjećamo Međugorja i Majke Božje.
I izgleda kao da je Majka došla po svoga sina svećenika da ga oslobodi od ovozemaljskih boli.
* * *
Zahvaljujem neizmjerno Bogu što je svećenik Anton Slavić živio među nama, što je bio blagoslov za nas. Neka ga milosrdni Bog koji je rekao: „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti (Mt 11,28) primi u svoje Kraljevstvo i nagradi ga krunom vječnog života.
Počivao u miru Božjem!
(I.F.)