122 godine od rođenja Stepinca

Bl. A. Stepinac rođen je prije 122 godine 8. svibnja u Brezariću pokraj Krašića, kao peto djete Josipa i Barbare r. Penić koji su imali osmero djece. Kršten je dan kasnije u Krašiću, a roditelji su mu dali ime Alojzije Viktor.

Nakon pučke škole u rodnom mjestu odlazi u Zagreb gdje pohađa klasičnu gimnaziju kao svećenički kandidat.
Maturirao je 28. lipnja 1916. u skraćenom školskom roku, kao bi već s 18 godina bio mobiliziran u austrijsku vojsku ali je u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918. U proljeće 1919. bio je demobiliziran, a u jesen je upisao Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ali ubrzo napušta studij da se posvetio poljoprivredi u rodnom selu kako bi pomogao svojoj obitelji obitelji. Kroz ovo vrijeme aktivan je u redovima katoličke mladeži, ali po želji svog oca razmišlja o ženidbi no ipak se 1924. napokon odlučuje za svećeničko zvanje. U jesen ga nadbiskup Antun Bauer šalje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum te od 1924. do 1931. studira na Papinskom sveučilištu Gregoriani.
26. listopada 1930. u Rimu je zaređen za svećenika gdje je u crkvi Santa Maria Maggiore proslavio svoju Mladu misu.

U srpnju 1931. godine, kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, vraća se u domovinu. Kroz tri godine vršio je neke službe, a posebna je njegova zasluga oko osnivanja Caritasa.
Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva te je nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. preuzeo upravu zagrebačke nadbiskupije, a uskoro i predsjedništvo tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije.

Za vrijeme II. svjetskog rata Stepinac se ne veže ni uz koju političku stranku ili pokret. Dosljedan u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju, sa svom slobodom i neustrašivošću javno osuđuje rasna, ideološka i politička progonstva. U svojim javnim nastupima, a i u tolikim pismenim interventima hrabro zahtijeva poštivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. On je bio čovjek koji je do kraja bio vjeran Evanđelju, te je i pod cijenu vlastitog života neumorno osuđivao zločine protiv čovještva i sve druge nepravde, a mnoge je spašavao od progona.

Po završetku II. svjetskog rata Stepinac je već 17. svibnja 1945. prvi put uhićen, a na montiranom procesu u listopadu 1946. osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava.
19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Iako mu je bilo dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, držan je u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje koje je od 1953. godine bilo sve lošije.

Iz Lepogleve Stepinac izlazi 5. prosinca 1951. te je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u rodni Krašić. U zatočeništvu 1953. papa Pio XII. imenuje ga kardinalom.
U zatočeništvu Stepinac je napisao na tisuće stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, svećenicima i vjernicima više od 5000 pisama.
Bl. A. Stepinac u 62. godini života 10. veljače 1960. napustio je ovaj svijet te pošao u Kraljevstvo nebesko odakle zagovara svoj Hrvatski narod.

Umro je moleći: “Oče, budi volja tvoja!”

 

FDŠ