Omiljena svetica u vjerničkom puku, vjernici je zazivaju u situacijama opasnim po život.
Za vrijeme dulje odsutnosti, otac je Barbaru zatvarao u visoku kulu s dva prozora kako bi je očuvao od kršćanskog ‘praznovjerja’. U kuli ju je posjećivao glasoviti kršćanski teolog tadašnjice Origen, koji ju je i krstio. Barbara je dala napraviti i treći prozor na kuli da je podsjeća na Presveto Trojstvo, a na vrata je stavila križ da je podsjeća na Kristovo otkupljenje. Otac ju je zbog toga dao na muke, a kasnije joj sam odrubio glavu. Čini se da je Barbara mučeničku smrt za svoju vjeru podnijela 306. godine. Relikvije su joj prenesene najprije u Carigrad, a potom u Veneciju.
Uz blagdan sv. Barbare vezani su običaji poput sijanja pšenice u plitku posudu koja će izrasti do Božića. Zelene vlati pšenice usred zime znak su i jamstvo novoga života. U nekim krajevima se, umjesto pšenice, u vodu stavljaju grančice trešnje, jabuke ili kruške koje procvjetaju za Božić. Barbarin kip ili sliku naći ćete u brojnim crkvama. Prikazuje se s kaležom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije. Neizostavna je kula s tri prozora, kao i mač, znak njena pogubljenja.
Molitva svetoj Barbari za dobru smrt
Sveta djevice Barbaro, kad si svjedočila za svetu vjeru Isusovu svojom krvlju, onda ti je premilostivi Isus obećao da će oni koji te zazivaju u pomoć biti oslobođeni od nagle i nepripravne smrti. Učini, dakle, pomoćnice moja, da se Isus spomene prolivene djevičanske krvi i žarke ljubavi tvoje te po dobrostivom obećanju svojem ne dopusti da duša moja izađe iz tijela prije nego se očisti pravom ispovijedi i Presvetim se oltarskim sakramentom okrijepi za put u vječnost. Amen.
Sretan imendan Barbarama i Baricama!
Preuzeto s: hkm.hr