Pojam posvećen život odnosi se na stanje kod kojeg se muškarci i žene javno zavjetuju na obdržavanje evanđeoskih savjeta (siromaštva, čistoće i poslušnosti), najčešće u kontekstu redovničke zajednice ili samostana. Davanjem redovničkih zavjeta takvi muškarci i žene savršenije se pridržavaju Isusovih savjeta.
Dana 2. veljače zahvaljuje se za sve što je Bog učinio uz pomoć posvećenih osoba.
Redovnički je život dar onima koje Bog cijeni i poziva na veće sudioništvo u milosti, u Božanskom životu i nasljedovanju Isusa Krista. Riječ je o Božjoj ljubavi koju valja uzvratiti darom svojeg života. Danas Bogu posvećene osobe više naglašavaju zajednički život, sudioništvo, opraštanje, uzajamni prihvat, vedrinu i pravi mir. O svemu tome svjedoče brojne redovničke zajednice Katoličke crkve koje su pozvane odgovoriti na veliki dar Božje ljubavi.
Upravo je ovom današnjem društvu potrebno svjedočenje, jer u svijetu vlada mržnja, nasilje, egoizam, trka za bogaćenjem i bezobzirnost prema svim ljudima. Posvećeni život je naprotiv dokaz da postoji drugačiji način života i odnosa prema drugima pa je tako pravo evanđeosko svjetlo za sve vjernike i ljude.
Danas Bogu posvećeni život doživljava mnoge izazove i teškoće, što dokazuje i smanjenje broja zvanja. Uvijek je bilo teško sve ostaviti i slijediti Isusa pa su i sveci morali svladavati mnoge teškoće. Danas većina obitelji ne prihvaća zvanja, teško je ostati vjeran zvanju. Veliki je izazov sekularizam i sloboda, raspolaganje novcem. Zaboravljene su dimenzije duha. Zvanja na Zapadu više skoro da i nema, jer se ne rađaju djeca, a vjera je u padu. Vlada egoizam, nema otvorenosti Božjem i ljudskom životu što je dovelo do smanjenja broja zvanja.
Danas je potrebno veće junaštvo da se prihvati Bogu posvećeni život upravo zbog takvog konteksta.
Što kažu duhovni divovi o posvećenom životu?
Sveci nam daju dodatni uvid u posvećen život; naime, po njima je posvećen život najsigurniji put u nebo, i najbolje sredstvo za stvaranje svetaca i posvećivanje svijeta.
Po riječima sv. Tome Akvinskog, posvećen život je tako uzvišeno i veličanstveno stanje, da “oni koji ulaze u neki red dobivaju iste milosti kao i osobe koje primaju krštenje”.
Sveti Bernard iz Clairvaux-a: “Redovnici žive čišće, padaju rjeđe, dižu se brže, dobivaju veću pomoć, žive smirenije, umiru sigurnije, i bivaju obilato nagrađeni.”
Sveta Faustina Kowalska: “Danas mi je Gospodin obznanio svoju srdžbu prema čovječanstvu koje zavrjeđuje da mu se zbog grješnosti prikrate dani. Međutim, saznala sam da opstojnost ovoga svijeta održavaju odabrane duše; tj. redovničke zajednice. Ali, jao svijetu ponestane li ovih redovničkih zajednica!”
Sveta Tereza Andska: “Ako sam i smatrala svoj poziv većim od svih drugih poziva, sada ga dvostruko cijenim; jer sam sama vidjela i iskusila da je svetost [redovnika] veća od svih drugih presvetih ideala.” […] Ponekad mi se čini da sanjam… još uvijek ne mogu povjerovati u svoju neizmjernu sreću. Ljudi bez poziva ne mogu to razumjeti, jer za njih nema sreće u žrtvovanju; međutim žrtva prinijeta Bogu najveće je blaženstvo.”
Sveta Terezija Avilska: “Premda se u početku nisam mogla voljno odlučiti za redovništvo, vidjela sam da je redovnički status najbolji i najsigurniji. I tako, malo po malo, uspjela sam sama sebe prisiliti i prigrliti ga. Borba je trajala tri mjeseca. [ … ] Čim sam obukla habit, Gospodin mi je odmah dao da shvatim kako pomaže onima koji smognu snage da Mu služe…mi je pričinilo tako veliko zadovoljstvo, da mi nikada nije ponestalo do danas.”
Sveti Alfonso Ligourski: “Ako i onima koji daju čašu hladne vode u njegovo ime neće izostati obilna nagrada, kako li će tek silno i nezamislivo nagraditi redovnicu koja teži k savršenstvu za bezbrojna djela milosrđa koja danomice obavlja; za tolike meditacije, poslove, i duhovna čitanja; za silna djela mrtvljenja i božanske ljubavi koje svakodnevno prinosi Bogu na čast? Znate li da sva dobra djela učinjena zbog poslušnosti, i sukladno redovničkim zavjetima, zavrjeđuju znatno veću nagradu od djela svjetovnih ljudi?”
Sveti Toma Akvinski: “…može se s pravom reći da postavši redovnik/redovnica osoba dobiva oprost od svih grijeha. Jer kao zadovoljština za sve počinjene grijehe, dovoljno je posvetiti se u cijelosti Bogu ulaskom u neku redovničku zajednicu; predanost Bogu nadilazi sve načine davanja zadovoljštine. Stoga čitam u životima crkvenih otaca, da oni koji ulaze u redovničku zajednicu primaju iste milosti kao i oni koji primaju krštenje.”
Sveti Atanazije Aleksandrijski (†373): “Ako čovjek odabere svjetovni način življenja, naime brak, ne treba ga osuđivati; međutim, on neće primiti tako velike darove kao onaj drugi. Primit će darove jer i on donosi plodove, ali tridesetostruko. Međutim, ako čovjek prigrli svet i nezemaljski život, iako je on u usporedbi s prethodnim mučan i teško ostvariv, takav život obiluje prekrasnim darovima: jer je njegov urod savršen i stostruk.”
Sveti Ciprijan Kartaški (†258): “Međutim čistoća u djevica zadržava prvo mjesto, u osoba koje se uzdržavaju (osobe u celibatu) – drugo mjesto, a u slučaju braka – treće mjesto.” […] “Zakoni se propisuju za udate žene ili udovice … ali djevičanstvo i uzdržavanje su iznad svih zakona; nema ničega u bračnom zakonu što se odnosi na djevičanstvo; jer ih svojom uzvišenošću ono sve nadilazi.”
Sveta Tereza Andska: “Samostan jest predvorje neba i za duše u njemu postoji samo Bog. Duša koja u samostanu ne živi u Bogu – unizuje ga. Samostan je potpuno prožet Bogom. On je Njegovo prebivalište. Redovničke duše su anđeli koji Mu se stalno klanjaju.
Sveta Faustina:” Isus mi je rekao – U samostanima također ima duša zbog kojih Moje Srce radosno treperi. Oni nose moja obilježja; stoga ih Nebeski Otac promatra s osobitim zadovoljstvom. Uzor su anđelima i ljudima. Brojem su neznatni. Oni su bedem svijeta pred pravičnošću Nebeskog Oca i sredstvo kojim ishode milosrđe ovomu svijetu. Ljubav i žrtve ovih duša održavaju opstojnost ovog svijeta. Nevjera duša koje sam posebno odabrao bolno ranjava moje Srce. Takva nevjera poput mača probada moje Srce.
Preuzeto s: narod.hr