Veliki petak je jedini dan u godini kad se u Katoličkoj crkvi ne slave sveta misna otajstva jer je sveta misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na Veliki petak je sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu.

Zato se kaže: “Idem na obrede Velikog petaka” ili “Bio sam na obredima Velikog petka”.

Na Veliki petak u središtu liturgije je otajstvo križa.

U popodnevnim satima, obično u 15 sati kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikoga petka – čitanje Svetoga pisma i navještaj muke sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz evanđelja po Ivanu, na poklon i ljubljenje križa te svetu pričest.

Liturgija Velikoga petka danas je bez brojnih elemenata koji su joj bili pridruženi kroz povijest, u njezinu je središte otajstvo križa, a tišina je prvi zamjetljiv element kao odgovor na otajstvo Božje ljubavi pokazane u križu i smrti Božjega Sina.

Ujedno je ovo dan obvezatnog posta i nemrsa.

Tišina, molitva i razmišljenje o Isusovoj muci i smrti trebaju danas okupirati naše misli i srca.