Počev od najprimitivnijih oblika postojanja pa sve do krune stvaranja- čovjeka, sve ima svoj početak. Mi ljudi svake godine slavimo dan našeg rođenja- jer taj dan nam doziva u svijest dar života kojim smo obdareni. Naš rođendan ne slavimo samo mi već i oni koji su nam bliski i koji nas vole. Spominjemo se također vrlo rado rođendana pojedinih značajnih osoba koje su zadužile čovječanstvo u cjelini i nazivamo ih ocima književnosti, domovine, industrijskih grana i sl. No mi danas slavimo rođendan One koju mi kršćani s pravom nazivamo Majkom s velikim početnim slovom M. Uz svoju bilošku majku po kojoj smo došli na svijet mi imamo nebesku Majku koja nam je rodila Spasitelja svijeta. Njezino prečisto krilo postalo je stanom Onomu koji je darivatelj života vječnoga. Marija, jedna od nas, rođena je u pobožnoj židovskoj obitelji Joakima i Ane. Kao dijete doživjela je i tugu i radost, obilje i oskudicu. Ali imala je dobru- svetu obitelj koja joj je bila prva škola čovječnosti i bogoljubnosti. Cijeli njezin život bio je skrovit i jednostavan, samozatajan, ali uvijek u znaku potpunog predanja Bogu. Božja riječ današnjeg dana kroz knjigu proroka Miheja govori nam o proroštvu odnosno najavi rođenja Onoga koji je Mir naš.
Evanđelje nam donosi Isusovo rodoslovlje. Tamo se pojavljuju i tri žene: Tamara, Rahaba i Bat Šeba i nijedna od njih nije bila moralno besprijekorna. No ni muškarci iz rodoslovlja nisu bili mnogo bolji. Biblija ljudske živote promatra iz perspektive odnosa s Bogom i ne boji se mana svojih likova. Ne stvara bezgrješne junake od grješnih ljudi. Mateju je važno pokazati kako Isusovo rođenje dolazi iz korjena koji sežu sve do Abrahama- do prvog saveza Jahve s praocem vjere. Također, evanđelist želi istaći ljudsku stranu u Isusovu rodoslovlju- Ako Isus dolazi otkupiti svijet, onda ne dolazi u savršeni i bezgrješni svijet, nego upravo suprotno u svijet ranjen grijehom, koji se pokazuje kroz nasilje, okrutnost, preljub, odbacivanje, zlopamćenje, dvoličnost, zatajenje, izdaju… Ako Isusa promatramo samo kroz njegovu krvnu vezu sa svojim pređima ne možemo vidjeti cjelinu, jer je mnogo važnija njegova duboka veza i povezanost s nebeskim Ocem. Svi grijesi Marijinih a onda i Isusovih pređa utopljeni su u ocean Božjeg otkupljenja i Božje ljubavi za grješnog čovjeka. Kraj evanđeoskog ulomka po Mt. donosi nam događaj Isusova rođenja onako kako ga vidi Josip: suočen s neočekivanom situacijom- Marijinom trudnoćom, Josip, kao muž pravedan, traži najbolje rješenje novonastale situacije. Želi spasiti Mariju svoju zaručnicu od sramote tako što je nakanio napustiti je. Njegova se pravednost očituje u tome što traži najpravednije rješenje ne za sebe, već za svoju zaručnicu Mariju. No na scenu stupa Bog koji šalje svog anđela da uputi Josipa što mu je činiti.
Po vjeri u Isusa Otkupitelj svijeta svaki i svaka od nas je dio Isusove genealogije ili rodoslovlja. Imajući Isusa za svoga vođu, a po zagovoru njegove i naše duhovne Majke imamo moćnu pomoć i zagovor na našem ovozemnom hodu. Marijino rođenje doziva nam u svijest potrebu ponovnog rađanja na život po duhu, a umiranja grijehu. Uvijek kad se rađamo na novi život u nama se rađa Bog. Isusovo rodoslovlje- govori nam da Isus prihvaća grješnog čovjeka i podiže ga u svjetlo svoje prisutnosti. Zahvaljujmo Mariji što je postala i ostala nebeskom i duhovnom majkom svakom pojedinom kršćaninu i svakoj našoj obitelji. Neka nam bude uzorom i zagovornicom na putu vjere!
Tarzicije