Dok slušamo o anđelima, može nam na prvu izgledati sve jasno, tko su, koja im je služba, kakva im je narav i uloga. Ali nije tako! Anđeo je naziv za službu, a ne za narav! Jer ti sveti duhovi nebeske domovine uvijek su duhovi i ne možemo ih uvijek nazivati anđelima, jer oni su anđeli samo onda kad se preko njih nešto najavljuje.
Oni što navješćuju neznatnije stvari zovu se anđeli, a oni što najavljuju ono najviše zovu se arkanđeli. Zato je Djevici Mariji poslan ne bilo koji anđeo, nego arkanđeo Gabriel. Bilo je dostojno da u toj službi dođe najviši anđeo, jer je imao navijestiti najuzvišenije od svega. Oni se određuju i posebnim imenima, da bi se i riječima označilo kakvi su na djelu. U onom svetom Gradu u kome vlada gledanje svemogućega Boga ti duhovi ne dobivaju vlastita imena, kao da bi bilo nemoguće poznavati njihove osobe bez imena, nego kad k nama dođu po kakvoj službi, kod nas po toj službi dobivaju i imena. Tako Mihael ili na hrvatskom Mihovil znači »Tko je kao Bog«?, Gabriel »Snaga Božja«, a Rafael »Lijek Božji«.
Ne možemo opisivati živote arkanđela kao što to činimo sa životima svetaca. Unatoč tome, na temelju Božje objave možemo ipak o njima nešto reći i progovoriti o njihovu štovanju. Svaki put kad se nešto čini osobitom snagom, poslan je Mihael, da se po samom činu i imenu može razumjeti kako nitko ne može učiniti ono što može jedino Bog. Mihael, u hebrejskom ’Mi ka el’, spominje se u Svetom pismu pet puta. Najznačajniji je svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz knjige Otkrivenja. »Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli« (Dn 12,7–9).Imajući u vidu taj i druge svetopisamske tekstove, kršćanska ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost, a štovao ga je i sv. Franjo Asiški!
Crkva ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika koji je po Božjoj odredbi trajno štiti i brani.
Velikog arkanđela jednako živo štuje Istočna i Zapadna Crkva. Razni staleži štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika. U Italiji je, primjerice, zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je i zaštitnikom radiologa. Njemačka ga također od davnine slavi kao svoga zaštitnika. Njegova se slika nalazila na bojnim zastavama već god. 955., od glasovite bitke protiv Mađara na Leškom polju kod Augsburga. I kod nas je u Hrvatskoj veoma razvijen kult sv. Mihovila. Podignute su mu u čast mnoge župne i podružne crkve, a i neka mjesta nose njegovo ime. Bogoslužje današnjeg blagdana, veoma zorno ističe trostruku ulogu sv. Mihaela u službi Crkve: on je borac, molitelj i pratilac. Kao borac pomaže nam u borbi koju svatko od nas vojuje protiv zla u sebi i oko sebe! Kao molitelj zagovara nas i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu! Kao pratilac prati nas na našim životnim putovima i odvraća od nas moć i zavodljivost sotonsku! Nitko kao on, i sam anđeo, nije u stanju tako raskrinkati spletke i zavodljivosti palog oholog anđela Sotone!
Tarzicije