Utemeljitelj je franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa (Reda siromašnih gospođa), a njime je nadahnut i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red. Franjo je ostao doživotno đakon, jer se smatrao nedostojnim da primi svećenički red. „Asiški siromašak” sasvim je sigurno jedna od najsnažnijih i najutjecajnijih kršćanskih osobnosti. Putujući misionar, lirik, čudotvorac i vizionar unio je nove, pozitivne motive u kršćansku mistiku (stigmatizacije, evanđeoska djetinja vjera, božićne jaslice, ljubav prema životinjama). Dok se o blagdanu Svetog križa udubio u razmatranje, Krist Gospodin mu je na čudesan način utisnuo u tijelo znakove svoje muke Svete rane U mladosti Franjo je živio raskošno. Za vrijeme rata s Perugiom (1202. – 1203.) pao je u zarobljeništvo, da bi se nakon oslobođenja, prilikom razmjene zarobljenika, teško razbolio. U zarobljeništvu je i za vrijeme bolesti proživljavao nutarnja previranja i poticaj na dublje promišljanje o svom životu. Dvadeset godina nakon svoga obraćenja Franjo je na brdu Alverni posljednji put propostio svoj četrdesetodnevni post od Velike Gospe do blagdana svetog Mihaela Arkanđela. Dok se o blagdanu Svetog križa udubio u razmatranje, Krist Gospodin mu je na čudesan način utisnuo u tijelo znakove svoje muke, tj. svoje rane – stigme. Benedikt XI. dopustio je franjevačkom redu da 17. rujna slavi blagdan Rana (stigma) svetog Franje. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o potpunom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u feudalnom društvu, nailazi na brojne pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao i pokret svetog siromaštva širi se velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost, papa Inocent III. poziva Franju pred sebe. Nakon što mu je Franjo zagarantirao da će pokret poštovati sva svjetovna prava Crkve i podlagati se papinu autoritetu, Papa odobrava njegovo djelovanje, odnosno 1209. potvrđuje osnivanje novog – franjevačkog reda, čiji je službeni naziv Ordo fratrum minorum (Red manje braće). Godine 1212. Franjo Asiški i Klara Skifi osnivaju i žensku granu reda – klarise. Od neznatne družbe male braće, koja je živjela bez određenih pravila povodeći se uglavnom za osobnim Franjinim primjerom razvio se, još za Franjina života, snažan Red koji djeluje po čitavoj Europi. Franjevački Red u cjelini danas broji oko 28 500 braće, osim klarisa i pripadnika Trećeg franjevačkog svjetovnog Reda. Franjo iz Asiza umro je 3. listopada 1226., podno Asiza u crkvici u Porziuncola gdje je sve i započelo, a blagdan mu se slavi 4. listopada.

Izvor: https://book.hr/4-listopada-sveti-franjo-asiski/