U središtu razmišljanja, Dana molitve za duhovna zvanja, lik je Krista – Dobrog Pastira. Isus se predočuje u jednostavnoj slici dobrog Pastira. Iza te slike stoji činjenica: Dobri Pastir život svoj polaže za ovce. Više mu je stalo do ovaca, nego do vlastita života. A da to ne ostane samo fraza, rezultat je njegova smrt na križu. I na križu, Krist raširenih ruku, prima u svoje naručje sve ljude i nitko ih više neće moći oteti njegovu zagrljaju. To je jamstvo njegove ljubavi i pastirske službe!
Ljubiti u biti znači predati sebe drugima, poći ka drugome. Da bi se moglo ljubiti potrebno je osloboditi se samoga sebe, potrebno je ljubiti do kraja. To razgoličenje samoga sebe, što je dugoročan zadatak, povezuje nas i uveličava. To je izvor ravnoteže! To je tajna sreće! Upravo zbog te činjenice otkrivamo kako je važno ljubiti, kako je život dragocjenost kojom ne možemo raspolagati, već ga moramo primati i odazvati se pozivu kojim nas Bog zove. A Božji se poziv temelji na ljubavi, na obostranoj i intimnoj ljubavi: poziva i odgovora.
Svjedočiti poziv za ljubav temelj je duhovnog poziva, poziva svećenika, redovnika i redovnica. STOGA PRIGODOM DANA MOLITVE ZA DUHOVNA ZVANJA SVOJU POZORNOST ŽELIMO USMJERITI PREMA POTREBI I ŽURNOM ZAHTJEVU ZA SVEĆENICIMA I OSOBAMA SPREMNIMA SLIJEDITI KRISTA NA PUTU ZAVJETOVANOG ŽIVOTA, KAO REDOVNICI ILI ČASNE SESTRE. Potrebni su nam svećenici koji će biti trajno jamstvo Kristove otkupiteljske nazočnosti, u različitim mjestima i vremenima. Potrebni su nam svećenici koji će navještati Božju riječ i slaviti euharistiju, a po sakramentima ponaznačiti Božju milost. Potrebni su nam svećenici – stvarni svjedoci Kristova evanđelja, koji će voditi kršćansku zajedniu putem vječnog života.
Nije lako govoriti o svećeničkom pozivu, ako pred sobom nemamo pojam čiste i djelotvorne ljubavi. Baš kao i brak, tako i svećeničko služenje nije zamislivo bez ljubavi. Poziv, koji Bog upućuje mladoj osobi da ga slijedi u posvećenom životu, označava Božji odnos kojega Bog temelji na slobodi ljubavi. I u tom pozivu Bog povjerava svijet rukama svećenika, redovnika i redovnica, misionara i vjeroučitelja, da svatko prema svome daru, vlastitim crtama i karakteristikama daju smisao ovome svijetu, novi smisao: ljubav i predanje.
Svi smo pozvani, da po uzoru Krista – Dobrog Pastira, vodimo brigu za Crkvu, za njene zaređene službenike, jer bez svećenika bio bi nezamisliv život Crkve. Bez svećenika nema ni euharistijske prisutnosti Krista. Bez svećenika naše bi crkve bile lišene Kristove prisutnosti u svetohraništu. Molimo, dakle, da uvijek bude onih koji će se odazvati da u svome poniznom služenju lome i djele vjernicima Kruh ljubavi – Kristovo Tijelo. Molimo, osobito, za duhovna zvanja u našoj župi i gradu, a one koji su se već odazvali molitvom pratimo da ustraju.
U duhu djelotvorne molitve, s nadom u Božju ljubav poziva, zaključio bih ovo razmišljane Papinom molitvom za duhovna zvanja:
Oče sveti, pogledaj ovo naše čovječanstvo,
koje čini prve korake na putu trećeg tisućljeća.
Njegov je život još uvijek snažno označen
mržnjom, nasiljem, tlačenjem,
no glad za pravdom, istinom i milošću
još uvijek nalazi mjesta u srcima mnogih,
koji iščekuju onoga koji vodi spasenju,
koje si ostvario po svome Sinu Isusu.
Potrebni su nam hrabri glasnici evanđelja,
velikodušni službenici trpećeg čovječanstva.
Pošalji svojoj Crkvi svete svećenike,
koji će posvećivati tvoj narod sredstvima tvoje milosti.
Pošalji mnoge zavjetovane muškarce i žene,
koji će u svijetu pokazati tvoju svetost.
Pošalji u svoj vinograd svete radnike,
koji će raditi sa žarom ljubavi i,
potaknuti Duhom Svetim,
donijeti Kristovo spasenje
sve do nakraj zemlje. Amen!
vlč. Damir Ocvirk