23. veljače 2017. god. na portalu Bitno.net objavljen je vrlo zanimljiv tekst vrijedan pozornog čitanja pod naslovom Analiza buđenja katoličkih ‘liberala’ u Hrvatskoj – ili slabašan dijalog o vjeri i slabašna vjera u dijalog, a potpisuje ga Valentino Findrik. Iz njega se tako saznaje da je krajem prošle godine pokrenuta hrvatska inačica američke inicijative Catholics for Choice (Katolici za izbor), odnosno takva inicijativa kojoj je temeljni program mijenjati srce moralnoga nauka i ekleziologije Katoličke Crkve, a da bi se, kako oni tvrde, u ime dijaloga, promoviralo sve ono što je tome suprotno.

Nečasni ciljevi hrvatske inačice
inicijative Catholics for Choice

Inicijativa na hrvatskom jeziku nosi naziv “U dobroj vjeri“, s pobližom oznakom da se radi o “vjernicima koji žive svoju vjeru i poštuju uvjerenja drugih“, a idejni okviri im se kreću u predstavljanju Katoličke Crkve kao krute, nehumane i nemoralne, kao i u nuđenju svoga pogleda na temeljna moralna pitanja, primjerice pitanje pobačaja, kontracepcije, eutanazije, rodne identifikacije i sl., odnosno takvoga pogleda koji je identičan svima onima kojima je već desetljećima glavna pokretačka snaga borba protiv civilizacije ljubavi, a za civilizaciju smrti.

Drugi posebno uočljivi cilj postojanja inicijative vidljiv je u pokušaju rastakanja katoličke ekleziologije, također desetljećima prepoznatljiv iz istoga lijevo-liberalnog djelokruga, i to kao pokušaj podrivanja crkvene hijerarhije, posebno odnosa klera i laika, značenja celibata i svetoga reda, pristrano i subjektivno tumačenje odnosa Crkve i države i sličnih tema.

No, sve to po sebi nije ništa novo i neobično, jer se već godinama u Hrvatskoj mogu pratiti takva nastojanja iz sektora sekularističkih civilnih udruga, koje se kunu u toleranciju, dijalog i poštovanje drugih, ali samo ako su iz njihovog pozitivnog domašaja isključeni katolici. Njih u stopu prate (pojedini) protestantski teolozi, a sljubljenost jednih s drugimaprije svega je vidjiva u istoj redefiniranoj terminologiji pokrivenoj područjem ljudskih prava, u zajedničkoj opsesivnoj usmjerenosti protiv Katoličke Crkve, kao i u zajedničkim projektima, plaćenima što državnim novcem (točnije novcem poreznih obveznika), što novcem Georgea Sorosa, što novcem protestantskih međunarodnih leadership centara.

“Katoličku” inicijativa U dobroj vjeri
vode protestanti i ateisti

Neobična je samo ovoga puta njihova drzovitost da pokrenu navedenu inicijativu “U dobroj vjeri” krijući se iza katoličkog predznaka. Iako to doduše nije izričito nigdje navedeno, nego se – gle čuda – i ateisti, barem u opisu stranice, nazivaju “vjernici koji žive svoju vjeru i poštuju uvjerenja drugih”, nema nikakve sumnje da je stranica hrvatska inačica spomenute inicijative Catholics for Choice, a tobožnji “katolički kredibilitet” pokušavaju potvrditi već poznatim i providnim imenima poput Jadranke Brnčić ili fra Drage Bojića, kojima je (možda) kao svježa krv dodan i dominikanac Srećko Koralija. Uz to ne treba ni spominjati kako svoju vjerodostojnost hrabro tumače već poslovično iskrivljenim riječima pape Franje, posebno iskorištavajući Papinu otvorenost prema izbjeglicama.

Ne treba tu ni puno mudrosti ni puno znanja, nego tek malo vremena da se zaključi kako inicijativu “U dobroj vjeri” zajednički predvode sekularističke udruge i protestantski teolozi, a da se može među njima naći tek jedan ili drugi (još) katolik. Vidljivo je to npr. iz glorificirajućih objava koje su usko vezane uz Baptističku Crkvu, uz promoviranje tekstova studenata članova Studentskog evanđeoskog pokreta STEP, uz dijeljenje protestantskih video-priloga, uz promoviranje predavanja i tekstova predavača na protestantskim fakultetima (npr. Jadranka Brnčić, Zoran Grozdanov) ili deklariranih ateista (npr. Nebojša Zelić, Damir Urban), uz djelovanje pojedinaca iz sekularističkih civilnih udruga i organizacija (Kuća ljudskih prava, GONG, GOOD-inicijativa) itd.

Dođe tako čovjeku da se nasmije i protiv svoje volje kada vidi da su se – u ime katolika – udružili protestanti i ateisti da bi gazili po nauku i organizaciji Katoličke Crkve, a zagovarali sve one vrijednosti koje se mogu označiti riječima civilizacija smrti. I pri tome tvrde kako su prepuni tolerancije i ljubavi, a povrh svega kako to čine “u dobroj vjeri”.

Djelovanje inicijative U dobroj vjeri
kao opomena na budnost pred otvorenom
protestantizacijom Katoličke Crkve

Vidljivost takve sprege i uočljivost njihovih sumnjivih ciljeva postaju jasni npr. na temelju objava o održanoj projekciji filma The Secret History of Sex, Choice and Catholics, koji je snimljen u produkciji inicijative Chatolics for Choice,  a prikazan je u kinu Europi u Zagrebu 6. veljače 2017. god. u sklopu Human Rights Film Festivala. Film je, očekivano, pristran i u mnogim dijelovima površan, što je na tribini koja je uslijedila nakon njegova prikazivanja naznačio i spomenuti dominikanac Srećko Koralija, no čini se da to voditeljima i sudionicima inicijative nije bio značajan argument, pogotovo jer je, uobičajeno, raspodjela snaga bila neravnopravna. Uz Koraliju su tako na tribini govorili Jadranka Brnčić, spomenuta teologinja s protestantskog fakulteta Matija Vlačić Ilirik, i Branko Anić, iz Instituta za društvena istraživanja, odnosno instituta koji je poznat po tome što regrutira članove sekularističkih civilnih udruga. Drugim riječima, u najboljem je slučaju omjer bio 2:1, a možda i 3:0.

No, vrhunac “dobre vjere” čini činjenica kako su projekciju filma i tribinu organizirali skupina volontera GONG-a i Kuće ljudskih prava, a sve su moderirale studentica protestantske teologije Lana Bobić, poznata po tome što je svojevremeno nadobudno napala katoličkog teologa Ivicu Raguža, te njezina ideološka sestra – Martina Horvat iz GOOD-inicijative, koju je zbog niza kleveta i poticanja na mržnju nadležnim državnim tijelima prijavila i autorica ovoga teksta.

Stoga je sasvim normalno da uzdižu u nebesa i razgovor o zajedničkoj knjizi ateista Nebojše Zelića i protestanta Zorana Grozdanova – Vjera u dijalog – razgovor sekularnoga i religijskog, održan 12. siječnja 2017. god. u Muzeju prekinutih veza u Zagrebu, kao izrazito tolerantan pristup i putokaz kako valja dijalogizirati među tobože oprečnim stranama, a riječ je samo o dvjema stranama jedne te iste medalje. Sve nam to pokazuje, nažalost, da je u takvom kontekstu iluzorno očekivati zdrav dijalog i međusobno poštovanje kako s onima koji ne vjeruju, tako i s protestantima, jer i jedni i drugi pokazuju patološke znakove netolerancije i duboke mržnje prema Katoličkoj Crkvi, s nepresušnom željom da uvijek ulaze u tuđe dvorište s nakanom da ga uređuju po svojim željama. Naravno, vjerujemo kako postoji veliki broj i ateista i protestanata s kojima je moguće ostvariti željeni dijalog, jer su im pristupi pozitivni, no s ovakvim grupacijama – teško, ili još vjerojatnije – nikako.

Umjesto zaključka

Poseban problem leži u činjenici da je Katolička Crkva i u Hrvatskoj, naročito posredstvom tzv. karizmatskog pokreta, u koji se do sada uvuklo sve i svašta, kao i zbog stalnih ustupaka pred protestantsko-ateističkim nasrtajima, duboko zabrazdila u protestantizaciju, ne uviđajući opasnosti koje su jednostavan slijed događaja, a mogu se sažeti u rečenicu da protestantizam vodi u liberalizam, a liberalizam u borbeni sekularizam. Opravdano je pretpostaviti da nijednom katoliku, pa ni onom koji tek načelno drži do svoje vjere, nije to cilj.

No, naravno, ne treba razmišljati defetistički, nego si naprotiv posvijestiti kako je bit katoličanstva strpljivost, predanje u Božje ruke i, unatoč otvorenom ukazivanju na zastranjenja poput ovog opisanog, stalna otvorenost prema svakome tko želi istinski dijalog. Drugim riječima, katolici vole svoju Majku Crkvu (pa i onda kada nisu dovoljno toga svjesni), jer u njoj primaju zasade vjere i snagu vazmenoga otajstva, a svatko onaj tko dira u tu svetinju mora biti svjestan da je osuđen na poraz. Ili drugačije rečeno, katolici ne zaviruju u tuđe dvorište, ali ne dozvoljavaju ni da im susjed uređuje po svojim željama ono što je njihovo. Kada to shvate i prihvate naznačeni protestanti i ateisti, tad će dijalog biti moguć, i to u potpuno dobroj vjeri!