Dok se danas sjećamo Isusovog boravka u grobu možemo se sjetiti i naše prolaznosti, ali i nade u uskrsnuće koje će uslijediti po vjeri u Njega i po djelima za Njega, ali i po trpljenju za Njega koji nas jača i tješi, hrani svojim tijelom i ljubi sve do darivanja života za naše spasenje.

Sve to čini Isus za nas!

Zato se ne bojim niti očajavam pred grobom!

Za kršćanina grob nije kraj!

Kad nastupi grobno stanje našeg tijela nastavlja se život ali u novoj preobraženoj dimenziji – u vječnosti!

Dao Bog da ta vječnost bude u Kraljevstvu nebeskom!

Tekst: FDŠ

Foto: Ivana Ć.