Sv. Berdardica Soubiruos i čudo njenog neraspadnutog tijela

Danas je spomendan sv. Bernardice Soubirous (7. siječnja 1844. – 16. travnja 1879.), one kojoj se ukazala Gospa u Lurdu 1854. godine.

Njene relikvije (dio ruke i rebra) naša Misija je imala čast ugostiti 18. rujna 2018. godine, ali njeno cijelo tijelo i dan danas nalazi se neraspadnuto u Neveresu (Francuska).

 

Crkva broji više od 200 neraspadnutih, ili samo djelomično raspadnutih, tijela svetaca. Ta su tijela, na čuđenje znanstvenika, godinama, i desetljećima, ostala sačuvana – iako su pokapana u običnim lijesovima, nisu tretirana nikakvim sredstvima, te su se nalazila u uvjetima koji su pogodovali raspadanju. Jedna od najpoznatijih svetica čudesno sačuvanog tijela sveta je Bernardica Soubirous. Njezino se tijelo čuva u samostanu sv. Gildarda, u francuskom gradu Neversu. Godišnje ga posjeti ogromno mnoštvo vjernika koje se utječe ovoj svetici.

 

Tijelo sv. Bernardice ekshumirano je 30 godina nakon njezine smrti:

Ujutro, 22. rujna 1909., mons. Gauthey, biskup Neversa, u pratnji članova Crkvenog suda ušao je u glavnu kapelicu Samostana. Tri svjedoka, uključujući Majku Generalicu Kongregacije, dva liječnika, dva zidara i dva stolara, prije ulaska u kapelicu prisegnuli su na Evanđelje da će iznositi potpunu istinu o onomu o čemu će svjedočiti. Gradonačelnik je također bio prisutan. Svi su se oni uputili u malu kapelicu sv. Josipa.

Zidari su uklonili zaštitnu ploču koja je zatvarala ‘otvor’. Lijes su podignuli i stavili ga na potpornje u blizini stola prekrivenog posebno vezenim stolnjakom. Stolari su izrezali i uklonili pocinčani lijes, odvili drveni poklopac i tada se pred njima pojavilo Bernardino tijelo – savršeno očuvano! Neke starije sestre koje su trideset godina prije pomagale da se pripremi njezino tijelo i stavi u kovčeg, bile su ganute i nemalo uplašene vidjevši je ponovno ondje, onakvu kakvu su je poznavale. Lice i ruke sv. Bernardice bile su nagnute nalijevo ostavljajući dojam kao da spava, a ne da je mrtva. Taj će položaj zadržati do kraja ovog pregleda i tijekom još dva koja su uslijedila.

Medicinski izvještaj

Dvojica prisutnih liječnika izjavili su: ‘Nema nikakvih naznaka o bilo kakvom neugodnom mirisu. Tijelo je bilo odjeveno u redovničke haljine, odjeća je bila vlažna. Lice, ruke i podlaktice bile su otkrivene. Glava, nagnuta ulijevo. Lice, svijetlobijelo. Nos tanak, i poput pergamene… Ruke spuštene na prsima bile su savršeno očuvane, nokti također, dok je isprepletenu krunicu izjela hrđa. Na podlakticama su ostale vidljive vene, kao i nokti na nogama … Na kraju ovog opisa, uz potpise, stoji: ‘Donoseći gore navedeno svjedočenje, sastavili smo ovaj certifikat – dr. Ch. David, kirurg; dr. A. Jordan, liječnik’.

Vrijeme će pokazati

Nakon toga, sestre su oprale tijelo, obukle ga i stavile u novi kovčeg obložen bijelom svilom, koji je zatvoren i zapečaćen sa sedam pečata i vraćen na isto mjesto u kapelici.
Bernardica je većinu svog vjerničkog života bila bolesna.

Pokopana je na vlažnom mjestu: tome svjedoči vlažan habit i izjedena krunica. Dakle, dogodilo se nešto nesvakidašnje. Druga je ekshumacija učinjena 3. travnja 1919. godine, a treća, uz nazočnost svih vlasti i dva liječnika, 18. travnja 1925. Njihova izjava bila je jednaka onoj nakon prvog uvida.

Kirurg Compte ponovno je očitovao svoje iznenađenje zbog savršeno očuvanog tijela. Tijelo je bilo netaknuto i moglo se, bez ikakvih problema, zbog savršenog stanja kostiju i mišića, podignuti i prenijeti na stol.

Kasnije je, u članku objavljenom u znanstvenoj reviji, Compte napisao: ‘Ono što me najviše iznenadilo bila je savršena očuvanost kostura, mišića, ligamenata, kože i elastičnost i tonus mišića … i štoviše, savršeno stanje jetre, 46 godina nakon smrti, koja je još uvijek čvrsta i elastična. U tom sam trenutku komentirao kako smatram da je ovu činjenicu teško objasniti zakonima fizike.’

Kada su završili svoj posao, liječnici su umotali tijelo u zavoje ostavljajući lice i ruke slobodne. Zatim, kako bi otklonili gubitak boje koje je lice pretrpjelo zbog pranja i ponovnog izlaganja zraku, specijalisti jedne pariške tvrtke nanijeli su tanak sloj voska na njezino lice, kako bi izgledalo kao da je uistinu živo. Tijelo je zatim ostavljeno, brižno zapečaćeno, Samostanu. Ondje, u samostanskoj kapeli u Neversu, leži i danas, u staklenom lijesu.

 

Usporedi Bitno.net