Neki su hrvatski mediji požurili istaknuti kako je novo istraživanje tragova krvi pokazalo da je Torinsko platno “krivotvoreno” i “neautentično”. No, nekoliko stručnjaka izrazilo je jaku skepsu u metode i rezultate istraživanja

Torinsko platno, u koje je, prema vjerovanju, položeno tijelo Isusa Krista nakon raspeća, više od stoljeća predstavlja enigmu za znanstvenike. Kontradiktorni podaci, analize, mišljenja, podjela na zagovornike i skeptike, obilježili su istraživanje ovog, još uvijek do kraja neobjašnjenog fenomena, koji se čuva u katedrali svetog Ivana Krstitelja u Torinu.

Duhovi su ponovno uzburkani, nakon što je prije nekoliko dana časopis Journal of Forensic Sciences objavio rezultate istraživanja u kojem dvojica znanstvenika tvrde kako tragovi krvi na Torinskom platnu “nisu vjerodostojni”.

Voditelj istraživanja, dr. Matteo Borrini, izjavio je kako su nakon brojnih eksperimenata utvrdili da tragovi krvi osobe koja je bila umotana u platno „nisu tragovi krvi osobe koja je bila raspeta“. Prema njegovim riječima, tragovi krvi nisu „vjerodostojni“ u pogledu smjera toka krvi što ga je dovelo do zaključka kako su oni na platno naknadno dodani.

Borrini je stručnjak za forenzičku antropologiju sa Sveučilišta John Moores u Liverpoolu, te stručnjak za analizu uzoraka krvi, a na istraživanju je surađivao s Luigijem Garlaschellijem, kemičarem i profesorom na sveučilištu u Paviji. Također, Borrini je svojevremeno sudjelovao kao predavač na obuci svećenika-egzorcista pri papinskom sveučilištu Regina Apostolorum, gdje ih je učio kako istraživačkim pristupom objasniti paranormalne pojave. Važno je napomenuti kako je isti znanstvenik 2009. posjetio crkvu svetog Blaža u Vodnjanu, poručivši kako tamošnja neraspadnuta tijela “nisu čudo” već da se radi o procesu prirodne mumifikacije. Njegove zaključke pobila su, pak, kasnija istraživanja koja u tkivima nisu pronašla tvari koje bi mogle utjecati na process mumifikacije.

Borrini i Garlaschelli svoju su studiju prvi put predstavili još 2014. na susretu Američke akademije forenzičnih znanosti. Studiju su zatim pročitali drugi stručnjaci iz područja koji su dali svoje komentare i ponudili sugestije. Borrini i Garlaschelli su na koncu odgovorili na komentare te sve skupa ukomponirali u članak o provedenoj studiji.

U svome ispitivanju vršili su eksperimente s volonterima i lutkama, kako bi oponašali tok i kapanje krvi iz rana. Usredotočili su se na rane zapešća, kroz koja su bili probodeni čavli, i ranu na Kristovom boku koji je bio proboden kopljem.

Pri ispitivanju je korišten poseban uređaj koji je predstavljao arterije i vene koje su bile oštećene čavlima tijekom raspeća, i analiziran smjer u kojem je tekućina koja je predstavljala krv išla i kakav je uzorak stvarala.

“Na smjer toka krvi utječe položaj tijela i, naravno, gravitacija. Sve tekućine ili kruta tijela kreću se u skladu s gravitacijom, tako da moraju slijediti zakon gravitacije”, objasnio je Borrini. Upravo je ovdje uočena nedosljednost u nekim tragovima krvi. Prema forenzičarovim riječima, „čini se da neki tragovi nisu slijedili gravitaciju“.

Borrini je za američki Crux opisao i jedno od ispitivanja koje su proveli. “Učinili smo sljedeće ispitivanje: ako imate osobu koja stoji pričvršćena za križ, krv teče, od vrha tijela do dna, kao što biste i pretpostavili, budući da krv slijedi gravitacijski tok od prsa do donjeg dijela tijela. To je ono što se vidi na platnu, i taj dio se čini uvjerljivim.”

Ipak, naglasio je da krv tijela u vertikalnom položaju ne može teći preko lumbalnog dijela, kako bi se iz platna dalo zaključiti da je tekla, te je ispitivanjem provjereno je li se to krvarenje moglo dogoditi nakon što je tijelo položeno u grob.

“Ponovili smo ispitivanje, a ono što smo dobili potpuno je različito od onoga što imamo na platnu. Kada tijelo leži na platnu unutar groba, krv teče od prsa preko pazuha, te zatim iza ramena.”

Borrini je istaknuo kako će osobno i dalje biti katolik, iako smatra da platno nije autentično.

„Ostajem pri tome da ne trebamo platno kako bismo bili kršćani i katolici“, izjavio je.

Neki su hrvatski mediji požurili istaknuti kako ovo istraživanje pokazuje da je Torinsko platno “krivotvoreno” i “neautentično”. No, nekoliko stručnjaka izrazilo je skepsu u metode i rezultate istraživanja.

Profesor Paolo Di Lazzaro, voditelj istraživanja u Međunarodnom centru za sindonologiju (znanost o Torinskom platnu, op. a.) u Torinu, rekao je kako su istraživanja rađena sa zdravim i čistim volonterima, dok bi tok krvi mogao biti posve drugačiji kod osobe koja je prljava, koja se znoji ili je dehidrirala.

Slično tvrdi i Emanuela Marinelli, stručnjakinja koja platno proučava desetljećima i autorica nekoliko knjiga iz područja sindologije.

“Tko može jamčiti da bi se na isti način ponašala krv mučenog, pretučenog i dehidriranog muškarca, dakle krv koja je gušća od normalne, koja teče na znojnoj koži, prljavoj od zemlje koja se lijepila tijekom padanja?” pita se Marinelli u svom članku za La Nuova Bussola Quotidiana.

Marinelli osim toga ističe kako su autori eksperiment proizvoljno radili na 22°C i u uvjetima bez gibanja zraka, premda sami ističu kako “toplina, vlažnost i cirkulacija mogu utjecati pri pokušaju rekreiranja scenarija u kojem su tragovi krvi i nastali”.

Talijanska znanstvenica također piše kako ni Borrini ni Garlaschelli nikada nisu vidjeli platno, već su radili na temelju fotografija, a u pitanje dovodi i metodu kojom su se koristili. Naime, istraživanje je provedeno tako da se tok krvi na volonterima i lutkama uspoređivao s tragovima krvi na platnu, no Marinelli smatra kako su umjesto toga trebali koristiti tkaninu na kojoj bi potom procijenili i usporedili oblik mrlje.

“Kako bi istražili ranu na lijevom ručnom zglobu, na gornju stranu volonterove ruke stavljena je kružna točka sintetičke krvi te je pritisnuta o nekoliko različitih vrsta drveta, ali svaki put samo 10 sekundi. To je potpuno različita situacija od tijela koje nekoliko sati visi na križu.”

Marinelli još ističe kako u eksperimentu nisu uzeti u obzir ni količina krvi ni način razapinjanja.

Dapače, u zasebnom intervjuu za Vatican News istaknula je kako “nema ničega znanstvenog” u eksperimentima koje su proveli Borrini i Garlaschelli, ustvrdivši da će “vratiti svoju diplomu”, ako se znanstvenim kriterijem smatra pritiskanje spužve uronjene u lažnu krv na lutku kako bi se vidjelo kamo će krv poteći.

Jonathyn Priest, stručnjak za analizu tragova krvi, u razgovoru za BuzzFeed istaknuo je, nasuprot Marinelli, kako su metodologija i pristup Borrinija i Garlaschellija znanstveno utemeljeni i ispravni. Unatoč tome, upozorio je kako su rezultati dobiveni za tijelo koje je bilo u fiksiranom položaju, dok u obzir nisu uzeti nošenje tijela, čišćenje tijela i njegovo pripremanje za pokop.

Podsjetimo, o Torinskom platnu pisali smo u više navrata, posebice vezano za istraživanja o njegovoj autentičnosti. Unatoč više od stoljeća znanstvenih istraživanja, i zagovornici i skeptici slažu se kako trenutačno ne postoji znanstveno objašnjenje koje bi moglo objasniti nastanak slike muškog lica i tijela na platnu.

Iako je datiranje ugljikom-14 smjestilo nastanak platna između 13. i 14 stoljeća, mnogi znanstvenici doveli su točnost spomenutog istraživanja u pitanje.

Ono što je zanimljivo, istraživanja su pokazala kako su Torinsko platno i Sudarij iz Ovieda (za koji tradicija vjeruje da je rubac koji je stavljen na Isusovo lice odmah nakon smrti) prekrivali lice istog čovjeka. Naime, znanstvenici su otkrili “važna podudaranja” u glavnim morfološkim karakteristikama mrlja krvi (tip, veličina i međusobni raspored), njihovom broju i položaju, te nekim specifičnim mrljama od karakterističnih rana koje se pojavljuju na oba platna. I dok to ne predstavlja dokaz da je ta osoba bila Isus Krist, čini se kako se radi o licu istog čovjeka.

Također, istražujući još jednu Kristovu relikviju – Tuniku iz Argenteuila, koja se od 12. stoljeća čuva u gradiću kod Pariza i za koju se vjeruje da je tunika Isusa Krista za koju su na Golgoti bacali kocku rimski vojnici – drugi tim znanstvenika zaključio je kako se tragovi rana na tunici poklapaju s tragovima rana na Torinskom platnu.

Dodajmo i kako je forenzički patolog Pier Luigi Baima Bollone došao do zaključka kako krv na platnu pripada grupi AB, isto kao i ona testirana kod tri slučaja euharistijskog čuda, u Lancianu iz 8. stoljeća, Bolsenu iz 13. stoljeća te Bueno Airesu iz 20. stoljeća.

Važno je napomenuti kako Crkva nikada nije izrazila službeni stav o (ne)autentičnosti Torinskog platna te katolici nisu obvezni častiti ga niti vjerovati da se doista radi o pokrovu u kojem je bilo umotano tijelo Isusa Krista.

Kako je to 1998. istaknuo sveti Ivan Pavao II.: “S obzirom na to da se ne radi o pitanjima vjere, Crkva nema nadležnost dati odgovor na ova pitanja. Ona znanstvenicima prepušta zadatak daljnjeg istraživanja kako bi se mogao pronaći zadovoljavajući odgovor na pitanja povezana s platnom.”

Preuzeto s Bitno.net