U četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva Crkva slavi Tijelovo, svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Gospodina našega Isusa Krista. Svetkovinom Tijelova na poseban način častimo Isusovo nazočnost pod prilikama kruha i vina u sv. misi. U davna vremena ovu svetkovinu neki su zvali i Brašančevo.

Nastanak današnje svetkovine seže u 13. stoljeće kada su se pojavila krivovjerja koja su poricala da je Isus stvarno prisutan pod prilikama kruha i vina u sv. misi. Već od samog početka današnjeg blagdana slavlju Tijelova pridodana je i svečana procesija sa Presvetim Oltarskim Sakramentom koja je kasnije postala i obilježje današnjeg blagdana. Tako je slavlje Tijelova poprimilo značaj javnosti. Ono se iz crkava preselilo na gradske ulice i trgove. Time je došlo do izražaja da je euharistija sakrament svijeta, da je Krist umro i uskrsnuo za sve ljude, ali isto tako da je svoje učenike, kojima je ostavio tajnu svoje nazočnosti, poslao cijelom svijetu da svojim životom svjedoče za Njega.

U Evanđelju po Ivanu stoji zapisano da je Isus rekao: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao“. Isus je ove riječi izrekao poslije nego li je u pustinji čudesno umnožio kruh i nahranio mnoštvo. Time je na skrovit način nagovijestio da će on svojim Tijelom, živim kruhom s neba hraniti ljude do konca svijeta.

„Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta“. Isus će na Posljednjoj večeri uzeti kruh i vino, ustanoviti sv. misu i svećenički red. On će svoje tijelo na križu prinijeti za spasenje svijeta. U njegovo će ime svećenici do konca svijeta u sv. misi prinositi kruh i vino.

„Židovi se nato među sobom prepirahu: ‘Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo’?“ Mnogima je euharistija bila kamen spoticanja. Kad je Isus prvi puta najavio da će dati tijelo svoje za jelo, mnogi su ga učenici napustili i otišli. Tada je ostale učenike upitao: „Da i vi možda ne kanite otići? Sv. Petar je rekao: ‘Gospodine, kome da idemo ti imaš riječi života vječnoga’?

U sv. misi na svećenikove riječi snagom Duha Svetoga, izvorom svakog posvećenja kruh i vino se stvarno pretvaraju u Isusovo Tijelo i Krv. To više i nisu kruh i vino, nego Isusovo Tijelo i Krv u kojima je nazočan Isusov život, njegovo čovještvo i božanstvo.

Kad mi primamo sv. pričest, primamo Isusa Krista. Možda sada i nismo toliko svjesni pravog značenja blagovanja sv. pričesti, ali kad jednog dana susretnemo sa smrću, nećemo joj moći umaći jer je ona jača od svake ljudske sile. Tada će nas Isus Krist osloboditi od vječne smrti jer je on pobijedio svojim slavnim uskrsnućem. Smrt jedino Kristu ne može nauditi. Smrt može uništiti naš zemaljski život, ali ne može u nama uništiti božanski život koji smo primili na krštenju, a kojega sv. pričest u nama hrani i podržava.

Sv. pričest nas sjedinjuje s Kristom, oprašta nam naše male grijehe i daje nam snagu da se čuvamo od velikih i smrtnih grijeha. Živeći s Isusom iz dana u dan, uspješnije se borimo protiv zla, a na koncu našega života s Kristom ćemo pobijediti našeg najvećeg neprijatelja – smrt.

U Sv. hostiji primamo veliki dar, Isusa Krista, a s njim i život vječni. To je tajna koju ljudski razum teško shvaća. No, mi kao vjernici u to vjerujemo jer nam je to Isus rekao: Ovo je tijelo moje – za vas… Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen. Zato je važno da na sv. pričest pristupamo dostojno, bez velikog grijeha, sa strahopoštovanjem, sa vjerom u Isusovu nazočnost u sv. hostiji, pobožno.

Bl. Majka Terezija je rekla: „Kršćanstvo je davanje. Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina… Bio je čovjek kao ti i ja u svemu, osim u grijehu. Isus je dokazao svoju ljubav prema nama tako da je dao za nas svoj život. Bio je bogat i postao je siromašan radi tebe i mene. Potpuno se predao, umro na križu, ali prije no što je umro učinio je sebe kruhom Života, da bi zasitio našu glad za Bogom, našu žeđ za ljubavlju, za božanskom ljubavlju. Ovo je velika istina: Tko jede njegovo Tijelo i pije njegovu krv, neće više biti gladan.“

Kad čitamo ove riječi Majke Terezije, vidimo da je njezina vjera u Isusovu nazočnost u sv. misi bila posve jasna i jednostavna. Ona je u ovim riječima sažela svu svoju vjeru.

Danas na svetkovinu Tijelova obnovimo svoju vjeru u Isusovo predanje za nas, da je on uistinu nazočan u sv. misi pod prilikama kruha i vina. Budimo zahvalni Isusu što nam je dao sebe za hranu. Pristupajmo na sv. pričest dostojno i s vjerom i neka nam sv. pričest bude izvorom snage i radosti u našem životu. Amen!!!

Tekst i foto: FDŠ