Iz Propovijedi sv. Antuna Padovanskog

Riječ je živa kad život govori!

Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori različitim jezicima. Različiti jezici jesu različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. O njima govorimo kad ih drugima pokazujemoživotom. Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela.

Prepuni smo riječi, prazni djelima. Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća. „Zakon je propovjedniku“, veli Grgrur, „da ono što propovijeda provodi u djelo“. Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj koji djelima razara nauk.

Apostoli govorahu kako im Duh Sveti davaše zboriti. Blago onome tko govori što mu daje zboriti Duh Sveti, a ne njegov duh! Ima ih koji govore po svojoj čudi, kradu tuđe riječi iznose ih pod svoje, pripisujući ih sebi.

O takvima veli Gospod po Jeremiji:

„Evo me stoga protiv proroka – riječ je Gospodnja – koji jedan drugome kradu moje riječi. Evo me protiv proroka – riječ je Gospodnja – koji mlate jezikom i proroštva kuju. Evo me protiv proroka – riječ je Gospodnja – koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi – riječ je Gospodnja.“

Govorimo dakle ono što nam nadahnjuje Duh Sveti. Stoga ga ponizno i pobožno molimo da nam ulije svoju milost da dan Pedesetnice ispunimo u savršenstvu pet osjetila i izvršenju deset zapovijedi, pa da se napunimo silnim pokajničkim duhom i zapalimo vjeroispovjednim jezicima te tako zapaljeni i prosvijetljeni zavrijedimo u sjaju svetih vidjeti Boga trojedinoga.