Hostija koja je lebdjela i čudo bl. Imelde

Čudo koje se dogodilo u 14. stoljeću u nazočnosti mnogih svjedoka uključeno je u postupak beatifikacije malene Magdalene Imelde Lambertini. Ova je djevojčica od vrlo nježne dobi izgarala od želje za Euharistijskim Isusom i čim joj je Gospodinov Euharistijski duh preplavio srce, njezina čista duša odletjela je u Nebo, u slavu doma Očeva.

Na uočnicu svetkovine Uzašašća Gospodinova, 12. svibnja 1333. godine, zbilo se čudo „lebdeće hostije“ kojemu su prisustvovali brojni svjedoci. Posvećena je hostija, izdignuvši se iznad ciborija, lebdjela zrakom sve do djevojčice koja je izgarala od želje za Prvom pričešću. Iznimnu priču iz njezina kratkog života donosi Alteia.

Čudo koje se dogodilo u 14. stoljeću u nazočnosti mnogih svjedoka uključeno je u postupak beatifikacije malene Magdalene Imelde Lambertini. Ova je djevojčica od vrlo nježne dobi izgarala od želje za Euharistijskim Isusom.

Rođena je 1320. godine u Bologni, a u dobi od 9 godina imućni roditelji poslali su je na poduku dominikanskim redovnicama u Val di Pietra u Bologni. Imelda je ubrzo počela moliti kapelana za dopuštenje kako bi primila Prvu svetu pričest.

Svećenik joj se gotovo nasmijao, rekavši: „Djevojčice, imaš tek 9 godina! Da bi primila Presveto Tijelo Kristovo, moraš napuniti 14 godina.“

No djevojčica je odgovorila: „Volim Euharistijskog Isusa, srce mi gori od želje da ga što prije primim u Euharistiji.“ I sestre su je pokušale odgovoriti, no malena je Imelda inzistirala do te mjere da ju je kapelan morao ozbiljno ukoriti.

 

Euharistijsko čudo

U predvečerje Uzašašća 12. svibnja 1333. godine Imelda je, kao i obično, došla na svetu misu. U trenutku pričesti stala je u podnožje oltara i čim ju je predslavitelj ugledao, neuljudnom gestom prema onome tko želi primiti Tijelo Kristovo, dao joj je znak da ode, ali djevojčica se nije pomaknula. U tom se trenutku dogodilo nešto izvanredno.

Kapelan se spustio oltarskim stubama podijeliti pričest, no prva hostija koju je primio među prste umakla mu je iz ruke, visoko se uzdigla lepršajući poput leptira, a zatim je postala blistava i nakon kretanja zaustavila se iznad Imelde, tada već gotovo dvanaestogodišnjakinje.

Zapanjeni svećenik ovu je čudesnu manifestaciju doživio kao znak Gospodinove volje. Stoga je prišao Imeldi, obavijenoj svjetlošću Euharistijskog Tijela i zamolio Euharistijskog Isusa da se vrati u uobičajeno stanje hostije.

Kad se hostija spustila na pliticu, stavio ju je na Imeldin jezik. Djevojčica je grčevito čekala taj trenutak i čim joj je Gospodinov Euharistijski duh preplavio srce, njezina čista duša odletjela je u Nebo, u slavu doma Očeva.

Papa Lav XII.  1826. godine uvrstio je Imeldu u popis blaženika Katoličke Crkve, a papa Pio X. imenovao ju je zaštitnicom prvopričesnika.