Ovu svetkovinu proslavili smo u petak, 28. lipnja u misijskoj kapelici sv. misom koju je u 18.30 sati predvodio fra Vuk uz koncelebraciju s fra Denisom.
Prije sv. mise molila se Gospina krunica i Zlata krunica.

Danas slavimo svetkovinu koju je Crkvi podario sam Isus i to riječima: „Gle ovo Srce koje je toliko ljude ljubilo te se posve iscrplo i uništilo da im dokaže svoju ljubav, a za uzvrat od većine primam samo nezahvalnost koju mi iskazuju u ovom Sakramentu ljubavi svojim nepoštovanjem i svetogrđima, hladnoćom i prezirom…“. On je želio da čovječanstvo ima i slavi blagdan Božjega Srca…

Stoga je ovo svetkovina koja nas želi izvući iz naše svakodnevice i uvući nas u Božju ljubav prema nama. Ona želi da čovjek osjeti kako ima jedno Srce koje s posebnom snagom ljubavi, kuca za njega. Zato bih nas sve zajedno pozvao da se uputimo u Kristovo Srce i da u njemu tražimo svoj mir, svoju oazu ljubavi, raspoloženja, snage…

Kao što otac bdije i motri dijete u igri, pazi na svaku njegovu riječ i gestu, i kao što je otac tog djeteta sretan kad mu dijete iskazuje svoju ljubav i povjerenje sjedeći mu u krilu, tako se nama raduje dobri Bog, jer smo njegova djeca, njegova radost i sreća… Koliko Božje Srce čezne za nama, a mi smo tako često zaokupljeni svojim brigama i poslovima, svojim bolestima i neuspjesima, svojim nezadovoljstvima i zaboravljamo da nas Kristovo Srce od svega može izbaviti. Zato nas Kristovo Srce preko ove svetkovine zove k sebi…

Njegovo Srce otpušta sve grijehe naše, iscjeljuje sve slabosti naše, izbavlja nam život od propasti i ne dopušta nam da propadnemo…. Ta ljubav Božja razlivena je i u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan. I kako ostati hladan na tu Božju ljubav. Ljubimo li svoj život, svoj posao, sami sebe i svoj život, svoju Crkvu… ako se znamo svemu radovati, tada smo ušli u područje Božjega Srca,  jer Božje Srce je ljubav. Ako, nemamo ljubavi jedni za druge, nismo u Božjemu Srcu.

Živimo u svijetu, i zato smo često nezadovoljni, sumnjičavi i nepovjerljivi…. Tko živi po ljubavi od Boga je rođen, kaže Sv. Ivan i nastavlja, ali i poznaje Boga. Očeva je ljubav zakucala čovjeku po Isusu. Njega je poslao k nama da ne budemo sami. Bog je u Isusu Kristu raširio ruke i zove nas: „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!“ Taj Bog je u svome Sinu Isusu Kristu na križu dopustio da mu probodu bok iz kojega su potekli krv i voda, znak ljubavi i znak sakramenata Crkve. On pokazuje na to srce i govori: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim.“

Na njegovu srcu probodenu, ranjenu, koje nas nikad ne prestaje ljubiti, jest zapravo naša svagdašnja škola. Bog je Isusa poslao da živimo po njemu, da gledamo kako nosi križ, kako strpljivo prihvaća odbacivanja i pljuvačke, kako ga razapinju, ali kako uskrsava i pobjeđuje, da gledamo u njega kako prolazi svijetom čineći dobro, kako svaku nevolju, svaku zloću miče od ljudi i kako liječi svaku nemoć i bolest. I ne traži od nas da se mi žrtvujemo i dadnemo naknadnicu za naše grijehe, nego se on žrtvuje i pomiruje nas s Bogom.

Otkada se Bog pojavio u ljudskom liku, otada ga možemo naći kad god ljubimo jedni druge. Naš čitavi život i jedini spas u životu je da ljubimo poput njega jedni druge. Tada ćemo biti i živjeti u Srcu Božjem, a to je Božja želja za nas. Tko na tu Božju želju odgovori s povjerenjem, i tko Bogu zahvaljuje što ga tako voli, taj je Bogu drag, taj odgovara Bogu na njegovu ljubav i taj je ljubljen.

Bog je doista ljubav, i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog ostaje u njemu. Bog je po Isusu pokazao da ima srce. Njegovo nas srce vječno voli i spremno je za nas sve učiniti. Treba otvoriti vrata toga srca, treba povjerovati, poletjeti njemu u naručaj i dopustiti Bogu da zagrli čitavu zemlju po nama. Potrebno je svaki dan ponavljati svojoj duši: „Slavi, proslavljaj, dušo moja, Gospodina, jer on te voli, on ti oprašta sve, on te grli, on te nježnošću kruni, on te zove da mu dođeš blizu, on je tvoj život i sve što jesi.