Ovih dana mnogi imaju vremena na pretek, bar se tako čini po pisanju i slanju mnoštva poruka beskorisnih poruka.

Neke su neslane, a neke prislane. Jedne su pak suvišne, a druge uznemirujuće.

Sada je vrijeme kad bi mogli ostaviti malo mobitele, a uzeti u ruke Bibliju ili duhovnu knjigu (ako ih imate u svojoj kući) te se izgrađivati i rasti u svojoj vjeri.

Sada je vrijeme kad nam trebaju krunice biti više u rukama, a molitva na usnama i u srcu.

Sada je vrijeme kad trebamo pustiti jedni druge na miru i prestati govoriti što tko treba činiti (nadamo se da svi znamo da se trebamo čuvati).

Sada je vrijeme kad trebamo biti slobodni od reklama pa makar one bile i molitvenog sadržaja gdje netko kaže izmolimo 1000 Zdravo Marija ili izmolimo ovo ili ono.

Pravi kršćanin moli redovito, a sada i još više bez da ga se uznemiruje nepotrebnim porukama što, kada i koliko moliti.

NEMOJTE SLATI TAKVE PORUKE I NE NASJEDAJTE NA TO DA IH MORATE IZMOLITI ili će vam se nešto dogoditi dobro ili loše.

Pravi kršćanin moli redovito srcem i dušom i po mogućnosti s cijelom svojom obitelji.

Mogu samo preporučiti da se u ovom vremenu pokušamo uključiti u zajedničku ili pojedinačnu molitvu u 21:00 sat što se čini diljem Njemačke i Italije, a vjerujem i na drugim mjestima.

Također od srca preporučujem i Krunicu Božanskog milosrđa (možete naći na našoj stranici http://hkm-koeln.de/2019/04/19/danas-zapocinje-devetnica-bozanskom-milosrdu/) koja se redovito moli u 15 sati, ali može se moliti i u bilo koje doba dana.

U ovom vremenu kad imamo vremena da razmislimo o svom životu i o svom Bogu mnogi potiču na ovo ili ono te nam tako oduzimaju mir.

Ja želim u ovom vremenu koje mi je darovano povući se još više u sebe i svoju nutrinu kako bi sebe još više našao i kako bi Boga pronašao u sebi.

Lijepo kaže psalmist: Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga; o kada ću doći i lice Božje gledati? PS 42

Lutanja i razna traženja neće nas ispuniti sve da izmolimo na tisuće molitava.

I uistinu sve ovo nam samo stvara nemir!

Nemir nam stvara pošast korone virusa, potres, strah od recesije i neimaštine, strah od toga da izgubimo drage ljude…

I koliko se mi god zamarali oko toga možemo zaključiti da ne možemo učiniti puno. Ljudske snage su ograničene. Možemo reći kako je sve ovo prolazno i nestalno i kako smo previše truda i vremena ulagali u ono čemu jednog dana dođe kraj.

Počnimo konačno ulagati u sebe i svoju dušu. Počnimo ulagati u svoje obitelji i međuljudske odnose.

Počnimo srcem moliti i vidjet ćemo promjene. Molitva treba najprije mijenjati mene a onda preko mene može mijenjati svijet.

Naš mir i sigurnost jest Bog koji je hridina i utočište naše (kako kaže psalmist).

Zapamtimo jednu prekrasnu rečenicu sv. Augustin: Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!

Samo je u Bogu mir dušo moja!

fra Denis Š.