Ovu veliku sveticu i mističarku Katolička crkva slavi 15. listopada, ali danas je datum njenog rođenja za zemlju. Danas je dan kad je ona ugledala svoju pobožnu i dobru kršćansku obitelj s kojom je zapravo počeo njen duhovni život.

Sv. Terezija Avilska ili Terezija od Isusa, karmelićanka i crkvena naučiteljica, mističarka rođena je 28. ožujka 1515. godine u Gotarrenduri kod Ávile (Castilla).

Sv. Tereza je bila ljupka, vedra i živahna djevojčica, a u mladosti je čitala živote svetaca pa čak i viteške romane. U dobi između 14. i 18. godine i ona je mnogo držala do ljepote, ljupkosti, bogatstva i ljubavi pa je ozbiljno razmišljala i o udaji. U osobnosti je bila veoma temperamentna, u svojim željama i odlukama naprasita, ali u svemu promišljena. Rado je čitala jer je željela znati što više. U želji da spasi svoju dušu otišla je u samostan karmelićanki u Avili što je iznenadilo mnoge. U samostanu se morala sama truditi oko svoje osobne svetosti pa je tako 18 godina živjela osrednje. Nakon jednog viđenja pakla  počela je Terezina preobrazba ili svetost, ali isto tako je poticala I druge sestre na obraćenje te počela osnivati nove samostane u kojima će se istinski moliti. Upravo zbog njene odvažnosti dogodio se preokret u cijeloj Crkvi. Rodio se novi, idealni Karmel, nama dobro poznate bosonoge karmelićanke. Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: »O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se na van očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.« No Sveta Terezija je znala i vjerovala da je odlučujuće oružje jedino molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost. Zato je u borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane u kojima će njezine sestre moliti i na taj se način boriti za kraljevstvo Božje. Preminula je 4. listopada 1582. u samostanu u Albi de Tormesu.

Neka te ništa ne zbuni, ništa ne uplaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postiže. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje; Bog je jedini posve dostatan. (Tekst koji je sv. Terezija napisala i uvijek držala sa sobom)

Misli sv. Terezije

• Pouzdajmo se u Boga koji nas ljubi više nego što sami sebe ljubimo.
• Ne shvaćam strah pred sotonom kad možemo zazivati Boga pred kojim sotona dršće. Sav naš napor malo koristi ako se ne prestanemo pouzdavati u sebe i umjesto toga sve svoje pouzdanje ne polažemo u Boga.
• Molitva sjedinjenja nije ništa drugo nego sasvim umrijeti svjetovnim stvarima i uživati samo u Bogu. Sigurno je, što se više iz ljubavi prema Bogu odcijepimo od stvorova, da će nas Bog to više sobom ispuniti i da ćemo biti više s njim sjedinjeni.
• Pouzdajmo se u Boga koji nas ljubi više nego što samo sebe ljubimo.
• Kad nam jednom ljubav Božja prodre u srce, tad će nam sve biti veoma lako i u najkraće vrijeme i sa neznatnim trudom učinit ćemo veoma mnogo.
• Mene su uvijek oduševljavale i više su me privlačile riječi Evanđelja nego vrlo dobro sastavljene knjige; posebice ako pisac nije bio provjeren, nisam ih imala volje čitati.
• Smatram da je jako važno naviknuti se na ovu krepost, ili nastojati postići od Gospodina istinsku poniznost, jer otud mora i doći. Istinski ponizna osoba mora zaista željeti da do nje malo drže i da je progone i osuđuju bez krivice, čak i u teškim stvarima; jer ako hoće nasljedovati Gospodina, u čemu može bolje nego u ovome?
• Ne mogu shvatiti kako će biti niti može biti poniznost bez ljubavi, niti ljubavi bez poniznosti, niti je pak moguće da bude tih dviju kreposti bez odricanja od svega što je stvoreno.
• Veliki je čin poniznosti vidjeti kako nas okrivljuju, a da nismo krivi, i šutjeti, a i veliko nasljedovanje našega Gospodina koji je preuzeo naše krivice.
• Znate da kamen temeljac mora biti zdrava savjest, i to da se svim svojim snagama morate oslobađati malih grijeha i slijediti ono što je najsavršenije.
• Računajmo, dakle, da je u nama palača neizmjernog bogatstva: cijela građevina od dragog kamenja, onakva kako dolikuje takvom Gospodinu, i da vi pridonosite tome da bude takva (…) jer nema zgrade takve ljepote kao što je čista duša i puna kreposti…
• Molitva je razgovarati prijateljski često puta na samo, s Onim za koga znamo da nas ljubi.
• Tko ne nađe učitelja koji bi ga naučio molitvi, neka uzme ovog slavnog sveca (Sv. Josipa) za učitelja i neće zastraniti na putu. Ne sjećam se dosad da sam ga (sv. Josipa) išta molila što bi on propustio učiniti.
• Čini mi se da je drugim svecima Gospodin dao milost da priteknu u jednoj nevolji, a ovome slavnom svecu – sv. Josipu – (imam iskustva) da pritekne u svima.
• Duši koja se prepustila u ruke Božje nije stalo do toga da li o njoj govore dobro ili loše, budući da shvaća – da nema ništa svoje. Pouzdaje se u onoga koji to daje jer će znati zašto to razotkriva.
• Budemo li motrili Isusov život, nećemo naći boljeg i savršenijeg primjera za nasljedovanje, Ovim se putem ide sigurno.
• Jednoga dana dok sam stajala pred Raspelom razmišljajući kako nisam imala što dati Bogu, niti što ostaviti radi Njega, reče mi Raspeti tješeći me:“Dajem ti sve boli i nevolje koje sam pretrpio u svojoj muci da ih smatraš svojima i da ih prikažeš Ocu!“. Tu se moja duša utješi i postade tako bogata.
• Kao što neobrađeno polje, i kad je zemlja dobra, rodi samo korovom i dračem, isto tako i ljudsko srce.
• Ne ogovaraj: redovnike, svećenike i pustinjake!
• Ako si u društvu, ne govori mnogo!
• U svim svojim poslovima budi tih i skroman!
• Ne budi svojevoljan i tvrdoglav, osobito u nevažnim stvarima!
• Sa svakim budi jednako ljubazan!
• Ne izruguj se ničemu!
• Kada je potrebno da nekoga kazniš, kazni ponizno, skromno, imajući na pameti svoje vlastite pogreške!
• Prilagođuj se svojoj okolini: budi veseo s radosnima, žalostan sa žalosnima!
• Prije nego govoriš usrdno se pomoli Bogu!
• Ne opravdavaj se bez vrlo važnog razloga!
• Ne govori o tome što bi ti moglo služiti na čast, npr. o svome znanju, svojoj kreposti, o svom plemenitom radu itd. Ako je pak korisno ili potrebno, tada treba o tome govoriti ponizno i skromno, jer to su darovi Božji.
• Iskaži svoje mišljenje jednostavno i skromno. Ništa odviše ne uzdiži, ništa odviše ne pokudi.
• Dodaj svojim razgovorima uvijek nešto duhovnoga, izbjeći ćeš tada brbljanje i ogovaranje.
• Ne jamči ni za što, a da se prije temeljito ne raspitaš kako stvar stoji.
• Ne miješaj se u tuđe poslove, nego zadrži svoje mišljenje za sebe, ako protivno ne iziskuje potreba ili ljubav prema bližnjemu.
• Slušaj ponizno ako se govori o duhovnim stvarima i upamti ono što ti može koristiti!
• Otkrij ispovjedniku i duhovnom vođi sve napasti, pogreške i zle sklonosti jer će ti on savjetovati koje zapreka moraš odstraniti i koja sredstva upotrijebiti.
• Mnogo ćeš napredovati u kreposti ako sve činiš tako kao da pred sobom vidiš Boga.
• Ne slušaj ogovaranje drugih, a ti sam nemoj nikoga ogovarati; zlo govori jedino o sebi. Znak je da napreduješ kada se veseliš ako te tko ukori.
• Sva svoja djela prikaži na veću čast i slavu Božju.
• Ne predaj se neumjerenom smijehu. Tvoje veselje neka bude ponizno, skromno i ljubazno.
• Vazda pomišljaj da si sluga/sluškinja svima i u svima gledaj Krista, našega Gospodina, pa ćeš ga tako štovati i častiti.
• Postići ćeš savršenost ako često i pomno ispituješ savjest. Pogreške koje si našao popravi milošću Božjom.
• Ne brini se za pogreške bližnjega, nego se ugledaj u njegove kreposti i sjeti se svojih mana.
• Njeguj u sebi veliku ljubav prema svakom trpljenju za ljubav Kristovu!
• Svaki dan prikaži sebe pedeset puta Bogu s velikim žarom i čežnjom za njim.
• Čuvaj u svom srcu nadahnuća Božja i provedi u djelo dobre odluke, što si ih stvorio u razmatranju.
• Koliko god uzmogneš kloni se čudaštva, jer je to veliko zlo za redovničku obitelj.
• U svemu stvorenom gledaj Providnost Božju i mudrost i hvali ga u svemu.
• Otkini srce od svih stvari pa traži i naći ćeš Boga.
• Ne gradi se pobožnim izvana, a jednako ne pokaži ni svoje nehajnosti.
• Svoju pobožnost ne otkrij nikome bez potrebe. «Moja je tajna samo za mene», običavahu govoriti sv. Franjo i sv. Bernard.
• Ne tuži se na slabu hranu, nego se uvijek sjeti žuči i octa koje su nudili našem Gospodinu.
• Sjeti se nebeske gozbe, tamo nam se daje Bog za hranu – a gosti ove nebeske gozbe su anđeli i sveci Božji. Za ovom gozbom čezni svim srcem.
• Prije svakog se važnijeg posla pomoli.
• Ne čini, čega bi se stidio pred ljudima.
• Ne uspoređuj se s drugima, jer to može biti uzrokom velikih neprijateljstava i mržnje.
• Primi ponizno svaki ukor i moli Boga za osobu koja te kori.
• Ne govori o stvarima koje se tebe ne tiču, niti se o njima raspitivaj.
• U svemu se ponizi i mrtvi do smrti!
• Duša će ti se brzo usavršiti u ljubavi Božjoj ako često probudiš čin ljubavi. Ovo jednako vrijedi za sve ostale kreposti.
• Sva svoja djela prikaži nebeskom Ocu po zaslugama Isusa Krista.
• Prema svakom budi blag, a prema sebi – strog!
• Na blagdan svetaca razmišljaj o njihovim krepostima i moli da ih Bog i tebi dade.
• Svaku večer ispitaj pomno svoju savjest.
• Ako si poglavar, čuvaj se da ne kazniš u srdžbi, jer će kazna samo onda koristiti kada je podijeliš u potpunom miru.
• Vježbaj se u strahu Božjem, jer ovaj ponizuje i skruši srce.
• Promisli kako se brzo mijenjaju ljudi i bit će ti lako da se pouzdaš samo u Boga koji ostaje uvijek isti.
• Posavjetuj se o stvarima svoje duše samo s učenim i razboritim ispovjednikom i slušaj ga u svemu.
• Kadgod ideš k stolu Gospodnjem, moli ga za jednu osobitu milost radi neizmjernog milosrđa kojim dolazi u tvoje bijedno srce.
• Iako već imaš mnogo zaštitnika među svecima Božjim, ipak trebaš prema sv. Josipu gajiti osobitu pobožnost, jer je njegov zagovor kod Boga vrlo moćan.
• Ne propusti nipošto svoje molitve i pokornička djela i kad te muče nutarnji nemir i žalost, jer je đavao i samo radi toga uznemiruje. Podvostruči tada svoju revnost i Bog će ti doskora pomoći!
• Duševni mir uživat ćeš samo onda ako ti bude jedina želja da gledaš Boga, jedini strah da ga ne izgubiš, jedina žalost da ga još ne uživaš i jedino veselje sve što te k njemu vodi.

Tekst: FDŠ

Misli sv. Terezija Avliske preuzete s karmel.hr