Iako je mnogima nepoznata, sv. Rita je svetica oko koje se razvila pobožnost koju rado obavljaju mlade djevojke, a od kojih je najpoznatija: „Pobožnost 15 četvrtaka sv. Riti“.

Ona je nazvana sveticom nemogućega i bespomoćnih, a spomendan joj se slavi 22. svibnja.

Sv. Rita Lotti je rođena 1381. godine u Roccaporeni (pokrajina Cascia, Italija) u obitelji Antonia i Amate koji su je dobili u poodmakloj dobi. Pošto su joj roditelji bili predani katolici i sluge Božje u sv. Riti je, rastući u takom ozračju, počela rasti i želja za životom u potpunom posvećenju dragom Bogu. No, želja njenih roditelja je bila da se ona uda te su joj dogovorili brak s Paolom Mancinijem. Takav život Rita je prihvatila kao Božju volju. Udala se sa samo dvanaest godina (u srednjem vijeku životni vijek ljudi bio je duplo kraći pa su mladi ranije stupali u brak i rađali djecu).

NJen muž je imao tešku narav i kameno srce što je Riti zadavao velike boli. Unatoč tome, Rita je s potpunim pouzdanjem u Boga uspjela promjeniti svoga muža te ga približiti Bogu. Iz njihove zajedničke ljubavi plodu su bila i dva sina.

Kad je sve izgledalo da joj je u životu krenulo počelo se ubrzo mjenjati. Najprije su joj umrli roditelji, a sa samo 31 godinu postala je udovica jer joj ne neki čovijek ubio muža na putu kući. Kako je u to vrijeme bila česta krvna osveta s kojom se vraćala čast obitelji sv. Rita je molila Boga da njeni sinovi ne osvete oca i tako počinu grijeh ubojstva. Tak je molila Boga da je bolje da njeni sinovi umru nego li da počinu grijeh ubojstva. Bog ju je uslišao, a njeni su sinovi umrli gotovo istovremeno. To je ljudski gledano očana i žalosna zbog cijele situacije, ali ujedno i Bogu jako zahvalna jer je spasila život svojih sinova od vječne smrti.

Zbog svega ovog povukla se u samoću, a ljudi su je u početku počeli smatrati luđakinjom i vješticom. Ali u samoći je sv. Rita otkrila Božju volju za sebe, a to je da pomiruje zavađene obitelji u što je ulagala veliki trud, ali je imala i puno uspjeha. Njena prvotna želja za potpunim posvećenjem Bogu ponovno je zaživjela tako da je zatražila da je prime u samostan ali nakon što su je tri puta odbili jer je bila udavana napokon su je primili.

Postala je sestra augustinika i u samostanu je živjela 40 godina. Koliko je ljubila Isusa neprestano je željela da se sjedini s Njim i njegovom mukom. Isus joj je udijelio tu milost te je na svom čelu zadobila ranu od Njegove trnove krune. S ovom ranom, koja je stvarala neugodan miris, sv. Rita je živjela čak 15 godina. Umrla je na glasu svetosti u augustinskom samostanu 22. svibnja 1457. godine.

Kako je sv. Rita u molitvi bila djelotvorna već su je za života mnogi smatrali sveticom. Plodovi molitve bili su povezani s njenim postovima i dobrim djelima.

Nakon njene smrti, počinju se događati mnoga čudesa, ali blaženom je proglašena tek 1627., a svetom 1900. godine.

Danas se zadobivaju brojne milosti u svetištu svete Rite koje se nalazi u Casciji, a knjižice s molitvama u čast sv. Rite mogu se naći u gotovo svim katoličkim knjižarama.

Tekst: FDŠ