Sv. Ante je svu svoju snagu pronalazio upravo u svom dobrom odnosu sa živim Bogom u sv. misi. Njegova žudnja da bude što više u prisutnosti i zajedništvu s Isusom bila je očita i u čudu koje se dogodilo dok je po redovničkoj dužnosti bio u kuhinji. Kad je u samostanskoj kapelici čuo zvuk zvona koji je označavao Pretvorbu okrenuo se prema kapelici i kleknuo na koljena. Pred njim se otvorio zid te mu se pokaže oltar na kojem je svećenik podizao Svetu Hostiju.

U spomen na taj događaj kanonici samostana Svetog Križa su običavali na znak zvona za Podizanje kleknuti gdje god se nalazili.

Blizinu s Bogom sv. Ante je postizao ne samo svojom željom nego i vježbanjem svojega tijela postom i pokorom.

Kad je sv. Ante u proljeće 1222. u Forliju primio svećenički red poslan je u Francusku obratiti krivovjerce. U mjestu Bourgesu Sveti Ante je došao vođi albigenza Gvijaldu  s nakanom da mu dokaže stvarnu prisutnost Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu u što ovaj i njegovi sljedbenici nisu nikako vjerovali. No, Gvijardo nakon nekog vremena pristane da će vjerovati uz uvijet da gladna životnja ostavi hranu i pokloni se pred Presvetim Sakramentom. Bila mu je nakana da izruga sv. Antu i Presveti Oltarski Sakramenat u koji vjeruju katolici.

Gvijardo je svom magarcu kroz tri dana uskratio hranu. Treći dan je Sv. Ante prikazao svetu Misu u stolnoj crkvi i uz pratnju braće fratara došao na glavni trg da pred velikim mnoštvom ljudima dokaže da se u hostiji nalazi Presveti. Kad se Sv. Ante približio s Tijelom Kristovim Gvijardo ogladnjelom magarcu ponudi zob. Tada Sv. Ante naredi životinji da iskaže čast Bogu prisutnom u Presvetom oltarskom sakramentu.

I pred svima magarac ostavi hranu i spusti se na koljena pred Tijelom Kristovim. Tada se krivovjerac Gvijardo odrekao svih zabluda zabluda u koje je do tada vjerovao i te ich zdušno propovijedao. Njegov primjere slijedili drugi heretici. Bilo je to u kasnu jesen 1225. U znak zahvalnosti Gvijardo je sagradio župnu crkvu u čast svetog Petra u Burgesu.

Tekst: FDŠ