Muka i smrt Isusa Krista je apsolutno ključna za kršćansku vjeru, i zato što je sredstvo našeg spasenja, a mi smo pozvani da ga slijedimo u tome.

Kao rezultat toga, kršćani su razvili  mnogo načina razmišljanja o tim nevjerojatnim događajima. Tu je Križni put, krunica, i naravno raspela.

Jedno posebno zanimljivo, ali malo poznato je štovanje Rane na ramenu  Isusa.

Priča ide da je u 12. stoljeću Sv. Bernard  upitao Isusa što Ga je najviše boljelo za vrijeme Muke? Gospodin je odgovorio: »Imao sam na ramenu Ranu, 3 prsta duboku, koja je nastala od križa. Ta me je Rana više boljela nego ostale. Na tu Ranu ljudi malo misle, jer im je gotovo nepoznata. Zato štuj tu Ranu! Što god budeš molio na čast te Rane, dat ću ti. Svi oni koji štuju tu Ranu, dobit će milosti i pokazat ću im svoje milosrđe!«

O preslatki Gospodine Isuse Kriste, blagi Božji Jaganjče!
Ja siromašan grešnik, pozdravljam i poštujem Tvoju Presvetu Ranu
koji si zadobio na svom svetom Ramenu, kada si svoj teški Križ nosio.
Zbog nje si osjećao na svom presvetom tijelu osobito veliku bol i muku.
Klanjam Ti se mukotrpni Isuse, slavim Te i štujem Te!
Blagoslivljam Te iz dubine svojega srca i zahvaljujem Ti za Svetu Ranu
Tvojega Ramena, koja ti je zadavala veliku bol.
Preponizno Te molim, zbog Tvoje Muke i Boli, što si ih podnio po
dubokoj svetoj Rani, da se smiluješ meni siromašnom grešniku,
da mi grijehe oprostiš i da me na svom Križnom putu krvavim tragovima
povedeš u vječno blaženstvo! Amen!
Slava Ocu…

Ana Katerina Emmerich u Muci Gospodina našega Isusa Krista motreći svoje vizije, zapisala je:

“Na ramenu je bila strašna rana nastala zbog težine križa, a cjelokupan gornji dio tijela bio je prekriven modricama i duboko obilježen udarcima biča.“

A ne tako davno, u susretu  svetaca- franjevca Padre Pia i vlč. Karola Wojtyle, vlč. Wojtyla pitao je potonjeg koja od njegovih stigmatičnih rana mu uzrokuje najviše patnje, a on je odgovorio:

“To je rana na ramenu, za koju nitko ne zna i nikada nije ozdravljena niti liječena.” Ovo je vrlo značajno, ne samo zato što otkriva da je otac Pio nosio tu ranu, nego i zato što je, koliko je poznato, budući papa Ivan Pavao II. bio jedini kojemu je sv. otac Pio ikada otkrio postojanje ove tajne rane.

Dakle, iako Biblija ne spominje ovu ranu, sveci nam kažu da je Isus neizmjerno patio od nje.

No, kako možemo znati što je istina? Izgleda da ovdje mogu pomoći znanost i Torinsko platno.

Tako Vatikan Insider donosi:

Četiri sveučilišna profesora objavila su članak u časopisu “Injury” (Ozljede) u kojem otkrivaju da je čovjek razapet na križu te zamotan u Torinsko platno, pretrpio dislokaciju nadlaktične kosti, paralizu jedne ruke i nasilnu traumu na vratu i prsima.
…
Vjeruje se da se osoba čiji je lik utisnut na platnu srušila pod teretom križa, ili patibuluma- kako se navodi u studiji, horizontalnom dijelu križa. Čovjek na platnu, objašnjavaju akademici, pao je prema “naprijed” i pretrpio “teški udarac” dok je padao na zemlju. “Paralize mišića vrata i ramena” bili su “uzrokovani udarcem teškim predmetom u leđa između vrata i ramena uzrokujući iščašenje glave na suprotnu stranu od ozlijede na ramenu.”
…
U tom trenutku nositelju križa bilo je nemoguće nastaviti i nositi križ dalje, što podsjeća na odlomak iz Evanđelja u kojem je opisano kako su vojnici prisili Šimuna Cirenca da podigne Isusov križ. To nije bio čin suosjećanja nego nužde. Prema akademicima, to objašnjava zašto je “desno rame ostalo niže nego lijevo za nekih 10 ± 5 stupnjeva“, desno oko uvučeno te paralizu cijele ruke.