Gospa Gvadalupska i sv. Juan Diego

  1. španjolski konkvistador pobijedio je acteke i započeo kristijanizaciju zemlje Meksiko. Misijska djelatnost imala je u počecima neznatan uspjeh. Prvoj generaciji novih kršćana u Meksiku pripada i mladi Indijanac imenom Cuauhtlatohuac, koji je kršten 1524. i dobio krsno ime Juan Diego. Odrastao je u tradiciji svoga naroda Chichimeca.

9.12.1531. Juan Diego se uputio na svetu misu u franjevačku crkvu Sv. Jakova, kada je na brežuljku Tepeyac nadomak Mexiko-City čuo prekrasnu melodiju, doživjevši Gospino ukazanje.

Na tom brežuljku se nekoć nalazilo svetište acteške božice Tonantzin, njihove mnogopoštovane majke, koje su srušili španjolski osvajači.

U prizoru Gospina ukazanja vidio je svijetli oblak okružen dugom, slušao zvuk harfe, pjev anđela, osjetio ugodan miris. Pred njim je stajala lijepa, tamnoputa gospođa odjevena poput princeze acteka, koja mu se predstavila kao neprestano nazočna Djevica Marija, Majka pravog Boga, od kojega dolazi sve što postoji.

Potom Gospa šalje Juan Diega biskupu da u njezino ime moli za izgradnju crkve na mjestu ukazanja.

Biskup je bio skeptičan, te traži vjerodostojan znak. Marija se ukazuje treći put i daje obećanje kako će ispuniti želju biskupa. Sljedećeg dana, prilikom četvrtog ukazanja na brdašcu Tepeyac, Juan Diego doživio je jedno čudo: u snijegu su se nalazile ruže. Cvijeće za Indijance simbolizira život, onostrani život, u kojem nema patnje ni boli.

Ubrao je ruže i donio ih u svom plaštu biskupu. Kada je otvorio plašt kako bi biskupu pokazao ruže, na plaštu je bio oslikan lik Marijin. Biskup je u tom liku prepoznao sliku Gospe od Guadalupa, koja se časti u Španjolskoj. Odtad je bio uvjeren u istinitost ukazanja. Istoga dana je Gospinim posredovanjem ozdravio na smrt bolesni Juanov ujko. U posljednjem ukazanju priopćila je Marija Juan Diegu kako želi da se nju zaziva kao Sveta Marija, Gospa od Guadalupa. Još 1531. na mjestu ukazanja podignuta je kapela sa njezinom slikom, koja je ubrzo postala odredište mnogih hodočasnika. Juan Diego je živio posljednjih 17 godina svojega života u toj kapeli, kao pokornik i molitelj u samotištu.

Od tog trenutka su se mnogi Indijanci obratili na kršćanstvo. Tridesetih godina 16. stoljeća započelo je masovno obraćenje Latinske Amerike, te se pretpostavlja da se krstilo 7 do 8 milijuna ljudi.

Obraćenje velikog broja Indijanaca na kršćanstvo, nakon Gospina ukazanja i njezinog čudesnog prikaza na plaštu, ne iznenađuje obzirom da Gospina slika sadrži mnoge motive koji su poznati Inidijancima i tako im se Gospa činila bliskom i poznatom:

Marija se ukazuje obasjata sunčanim zrakama, no sunce se skriva iza nje. To im govori kako je Gospa moćnija od boga sunca. Marija stoji na mjesečevom srpu. Mjesečev srp je bio znak zastrašujućeg boga zmije, komu su se prinosile ljudske žrtve. Ne treba ga se više bojati. Haljina „lijepe Gospođe“ je zelenkasto-plave boje. Odjevena je u boje koje su pridržane knezovima, te je okićena sa 48 zvijezda, što znači: ova gospođa je moćnija od svih zvijezda, koje su Indijanci štovali kao božanstva. Te boje simboliziraju Gospu kao Majku i kraljicu svemira, nošenu na ramenima jednog anđela, čime je izražena njezina značajnost.

Na njezinoj ružičastoj tunici oslikane su arabeske, koje za acteke simboliziraju raj. Četiri kruga u obliku lista, koji su spojeni petim krugom, označuju točku dodira između neba i zemlje, te istovremeno srce, koje ujedinjuje i oživljava sve oprečne sile. Zajedništvo sunca, mjeseca i zvijezda upućuje na mir, koji se ostvaruje po Gospi, obzirom da su se božanstva prije uvijek svađala. Na kopči plašta prepoznaje se križ.

Gospino ukazanje oblikovalo je život Juan Diega. Juan Diego je bio posve zagledan u Gospu. Ionako već skroman život, provodio je u krajnjoj skromnosti, postu, pokori i molitvi. Trudio se živjeti po uzoru na Gospu ponizno. Razgovor između Gospe i njega podsjeća na povjerljiv razgovor između majke i sina, koji ima bezgranično povjerenje. Štovao je Gospu kao svoju majku, osvjedočen u njezinu vjernost, zaštitu, pomoć i u majku koja ispunja svoje obećanje.

Slobodno ga se može ubrojiti među „siromase duhom“, koje Isus u govoru na gori naziva blaženima.

Vjernički puk znakovito svjedoči o njegovu bogobojaznom životu, kada izražava drugoj osobi želju: „Neka te Bog učini toliko svetim poput Juan Diega!“

Plašt sa Gospinim likom danas se štuje u Guadalupskoj bazilici. Gospođa na slici nema niti svijetlo niti indijansko lice. Ona ne pripada niti osvajačima, niti osvojenima. Tamnoputa gospođa pripada oboma: Indijancima i Španjolcima. Juan Diego Gospu predstavlja kao „Majku milosrđa“ za sve ljude.

Brzo se proširilo njezino štovanje po Latinskoj Americi. U meksičkom narodu s njom se ne može ništa uporediti. Svugdje se nalazi njezina slika. Jedino je u ovoj slici sama Gospa otisnula svoj lik.

Ovaj lik nije nacrtan ljudskom rukom. O tom svjedoči čudo u njezinim zjenicama u kojem se zapaža refleksija poput pravog ljudskog oka, te je ovjekovječen čudesni trenutak s ružama. Stoga ne iznenađuje što godišnje 20 milijuna hodočasnika posjeti svetište Gospe Guadalupske.

  1. Gospa Guadalupska je proglašena zaštitnicom Meksika, 1910. cijele Latinske Amerike.

 

fra Ante Ivan Rozić