24. kolovoza Crkva se spominje, jednog od dvanaest Isusovih učenika, apostola,svetoga Bartola,koji se spominje u Matejevu, Markovu i Lukinu evanđelju te u Djelima apostolskim. Njegovo se ime izvodi iz Bar Talmaj, što znači Talmajev sin. Odatle njegovo latinizirano ime Bartholomaeus, hrvatski Bartolomej ili pučki Bartol. On je Kristov vjerni sljedbenik, kojeg sveti Ivan naziva njegovim drugim imenom, Natanael. To je onaj prijatelj apostola Filipa, kojeg Isus pozdravlja kao pravog Izraelca, bez lukavstva i kojeg je, prije nego ga je Filip pozvao, vidio pod smokvom. Baš on, Natanael Bartolomej, odvratio je na to Isusu: „Rabbi, ti si sin Božji! Ti si kralj Izraelov.“ Potom Ivan navodi kako se Isus divi Natanaelovoj vjeri jer je povjerovao da je Sin Božji samo na temelju njegovih riječi da ga je vidio pod smokvom, te mu obećava da će i više od toga vidjeti, a svima njima prorokuje da će gledati otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.
Bartolomej je bio rodom iz Kane Galilejske, gdje trajnu uspomenu na njega čuva crkva posvećena njemu u čast. Jednostavan, pošten, dobronamjeran i iskren čovjek, nakon silaska Duha Svetoga nad apostole krenuo je naviještati Evanđelje koje je svjedočio cijelim svojim bićem.
Prema predaji, kao i ostali apostoli, nakon silaska Duha Svetoga odlazi naviještati Radosnu vijest, a apokrifi navode kako je stigao i do Indije, te potom i do Armenije. U Armeniji je podnio vrlo okrutnu mučeničku smrt oko 70. god., i to tako što su mu zbog njegove vjere ogulili svu kožu s tijela, a zatim mu odrubili glavu. To je motiv koji često pronalazimo u umjetnosti, a posebno se ističe na Michelangelovoj slici Posljednjega suda u Sikstinskoj kapeli, gdje je prikazan kako drži svoju oderanu kožu u ruci, a u koju je slikar ovjekovječio svoj portret. Često se prikazuje i s posebno oblikovanim velikim nožem u ruci, kao oružjem kojim je mučen i ubijen.
Njegove su relikvije u 6. st. prenesene na Zapad, na otok Lipari u Tirenskom moru. Odatle su prenesene u grad Benevent. Ni tu nisu ostale, nego ih je car Oton III. dao prenijeti u Rim i pohraniti u crkvi sv. Bartola na otočiću rijeke Tiber. Na tom je mjestu u pogansko doba bio podignut hram boga Eskulapa, zaštitnika medicinara i liječnika. Kršćani su se sv. Bartolu utjecali za zagovor u bolovima kožnih, živčanih i drugih bolesti, posebice raznih grčeva, a za zaštitnika su ga odabrali kožari, pastiri, seljaci i zanatlije.
Preuzeto s: hkm.hr