HKM Köln obilježio Dan sjećanja na stradanje Vukovara i Škabrnje uz izvedbu monodrame „Ana Katarina Zrinski“

U nedjelju, 15. studenoga 2026., u 12.30 sati u crkvi Minoritenkirche u Kölnu svečano je obilježen Dan sjećanja na žrtve velikosrpske agresije te na stradanje Vukovara i Škabrnje. Misno slavlje predvodio je župni vikar Hrvatske katoličke misije Köln, dr. fra Ivan Režić, uz koncelebraciju voditelja Misije fra Vuka Buljana, koji je ujedno održao homiliju.

U nadahnutoj homiliji fra Vuk osvrnuo se na ulomak iz Matejeva evanđelja o talentima, istaknuvši:

„Prispodobu o talentima često promatramo izvana, ali ne i iznutra. Vidimo gdje netko ima kuću, automobil, vikendicu, novac, ljepotu, snagu i na tome jedni drugima zavidimo. Međutim, zavidimo li jedni drugima kada netko govori istinu i čini dobro, kada se bori za pravdu i opće dobro? Jesmo li se ikada upitali koliko smo puta zakopali svoj talent kada nam se pružila prilika reći što mislimo, a to nismo učinili; kada nam se pružila prilika učiniti dobro, a to nismo ni pokušali; kada nam se ukazala prilika oprostiti? Svaki put kada nismo iskazali ljubav jedni prema drugima, zakopali smo talent koji smo imali.

Primjerice, devedesetih godina prošloga stoljeća vjerovali smo u dobrosusjedske odnose. I što se dogodilo? Iznenadili smo se tolikoj netrpeljivosti, mržnji i ubijanju. Zašto se tome čudimo? Mi smo lagali njima, oni su lagali nama kako se ne bismo svađali; mi smo njima podilazili, oni su podilazili nama kako bi se održao lažni mir; mi smo glumili pred njima, oni su glumili pred nama kako bi se stvorio tobožnji sklad. Može li se mir graditi na ljigavosti? Može li se sklad stvarati glumom? Može li se dobar odnos graditi na podilaženju i dodvoravanju? Upravo zato što se nismo usudili govoriti ono što mislimo, živjeli smo u zabludi i obmani. To nas je i dovelo do netrpeljivosti, mržnje, klanja i ubijanja.

Prestanimo već jednom misliti da se dobro i ljubav mogu graditi na dodvoravanju, ulizivanju i prešućivanju istine! Mir, dobro i ljubav mogu se graditi samo na priznanju vlastitih grijeha i opraštanju, na govorenju onoga što se misli i prihvaćanju istine. S onim tko ne govori ono što misli i izokreće istinu, koliko god to željeli, nema mira niti ga može biti. Problem nije u svima, nego u onima koji ne govore ono što misle, koji izokreću istinu i ne žele je prihvatiti. Samo je Bog Istina. Isus za sebe kaže da je Istina. Stoga, onaj tko sebe naziva Istinom zapravo sebe naziva Bogom. Zbog toga je Isus i optužen na smrt jer je sebe nazvao Bogom. Isusa, koji je sebe nazvao Bogom, muslimani, primjerice, nazivaju tek poslanikom. Tko za Isusa kaže da je poslanik, niječe mu ne samo božanstvo nego i svojstvo istinoljubiva čovjeka. Kako čovjek koji sebe naziva Bogom, a prema muslimanskom učenju to nije, može biti Božji poslanik? Kako čovjek koji laže može biti Božji poslanik? Svaki put kada netko kaže da je Isus Božji poslanik, duboko vrijeđa svakoga katolika i svakoga istinskog pravoslavca. Isus je pravi Bog i pravi čovjek, Istina i Ljubav! Svatko tko to niječe nema u sebi Duha Svetoga. Isus je rekao svetom Petru: ‘Odstupi, sotono!’ Tim riječima nije rekao da Petra treba progoniti ili ubiti, nego da je Petar slijepac koji ne vidi. Riječima ‘Odstupi, sotono!’ Isus je Petru otvorio oči. Tko drukčije shvaća te riječi, što je drugo nego zlonamjernik? Prestanimo već jednom s glumom i dodvoravanjem! To ne vodi nikakvu dobru ni miru. To vodi istrebljenju i nestanku, ali ne laži i zla, nego istine i dobra! Stoga, ne zakopavajmo svoj talent, nego ga umnažajmo svaki put kada nam se za to pruži prilika“, između ostaloga, poručio je propovjednik.

Na početku misnog slavlja, u spomen na sve hrvatske branitelje, prineseni su simboli Slavonije, Baranje, Srijema, Posavine, Podravine, Banovine, Bosne, Hercegovine, Like, Korduna, Pokuplja, Hrvatskog zagorja, Prigorja, Moslavine, Međimurja, Hrvatskog primorja, Dubrovnika i njegova zaleđa, Dalmacije te Dalmatinske zagore. Kroz zahvalno sjećanje na sve poginule i žive hrvatske branitelje prisutne je vodio Danijel Bošnjak. Molitvu vjernika čitale su framašice, a prigodne darove – lik golubice mira, križ, Sveto pismo, hrvatsku zemlju, hrvatski povijesni stijeg te kruh i vino – prinijela su djeca i mladi odjeveni u hrvatske narodne nošnje, zajedno s hrvatskim braniteljima.

Liturgijsko pjevanje animirao je misijski zbor pod ravnanjem s. Renate Rapi, uz orguljsku pratnju Mije Bilić Pavlinović te nastupe solistica Andreje Bušić i Marjane Haubrich. Svečanosti su poseban doprinos dali hrvatski branitelji iz Kölna i okolice, odjeveni u vojne odore, djeca i mladi u narodnim nošnjama te članovi folklorne skupine „Koraci u tuđini“ iz HKM-a Köln.

Odmah nakon misnog slavlja uslijedila je monodrama „Ana Katarina Zrinski“ u izvedbi glumice Ane Vilenice iz Riječkoga hrvatskog narodnog kazališta. Tekst i režiju monodrame potpisuje Edi Mužina, a dizajn zvuka Saša Predovan. Ana Katarina Frankapan Zrinski jedna je od najznačajnijih žena hrvatske povijesti – plemkinja, književnica, supruga bana Petra Zrinskog i sudionica političkih previranja 17. stoljeća. Kroz njezinu osobnu priču o ljubavi, obitelji, borbi za hrvatska prava i tragičnoj sudbini otvara se pogled na jedno od najdramatičnijih razdoblja naše povijesti. Ona osvjetljuje potresan i tragičan trenutak hrvatske povijesti, ukazuje na stvarne razloge trenutnog političkog trenutka, istodobno odašiljući snažnu poruku za sadašnjost i upozorenje za budućnost.

Ovaj jedinstveni program među Hrvatima izvan domovine obogatio je svojim izvrsnim nastupom misijski VIS „Alojzije Stepinac“ pod vodstvom Slavka Bočeka, kao i zajednički zbor mladih folkloraša i dječji misijski zbor, izvevši četiri znakovite skladbe: „Bijeli križ“, „Sude mi“, „Ratnici svjetla“ i „Moja domovina“. Svečanosti je nazočio i generalni konzul Republike Hrvatske u Saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, doc. dr. sc. Ivan Bulić.

Na kraju slavlja fra Vuk Buljan zahvalio je svima koji su pridonijeli organizaciji i dostojanstvenom obilježavanju stradanja hrvatskoga naroda u borbi za slobodu. Zahvalio je svima spomenutima, ali i drugima koji su izdvojili svoje vrijeme i nazočili svečanom događaju, a osobito glumici Ani Vilenici, koja je nadahnuto, proživljeno i upečatljivo uprizorila lik jedne od najvećih žena u povijesti hrvatskoga naroda – plemkinje Ane Katarine Frankapan Zrinski.

Ta je monodrama, već više puta izvedena u domovini, prvi put uprizorena među Hrvatima u Njemačkoj, na zadovoljstvo više od četiristo gledatelja, što je ujedno bio i dosad najveći broj gledatelja na njezinoj izvedbi. Bilo je vrlo dirljivo vidjeti suze u očima razdraganih gledatelja, ispunjenih ponosom i zahvalnošću, koji su prilazili glumici Ani Vilenici i čestitali joj na izvrsnoj izvedbi povijesne monodrame.

Fra Vuk zahvalio je i nazočnom ton-majstoru Saši Predovanu. U ime župljana, fra Vuku, fra Ivanu i časnim sestrama s. Renati i s. Bori, zahvalio je Damir Križić. Druženje je nastavljeno u misijskim prostorijama u ugodnom i domoljubnom ozračju.

Tekst: Ivan Režić

Fotografije: Vlado Vrdoljak / Ivan Režić