Pod sjenom kölnske Katedrale nikla je i rasla naša Hrvatska katolička misija. No, veze između Kölna i Hrvatskoga naroda ne postoje tek u ovih posljednjih 60 godina djelovanje Misije, nego su mnogo starije. Naime, upravo u Kölnu tiskana su mnoga djela Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, i to u XVI. stoljeću! Marko Marulić rodio se u Splitu i živio je od 1450 do 1524. godine. Svojim je književnim djelima nastojao produbiti i učvrstiti kršćansku vjeru. Dosegao je veliku popularnost ne samo u Hrvatskoj, nego širom Europe. Kada se sveti Franjo Ksaverski uputio u misije u daleku Indiju, ponio je sa sobom samo dvije knjige: Bibliju i – Marulićevo djelo Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca. Ta je knjiga u Kölnu doživjela 16 izdanja: devet na latinskom jeziku i sedam u njemačkom prijevodu. Ovaj podatak jasno govori o Marulićevoj duhovnoj veličini i književnom umijeću, a poprima osobitu vrijednost kada uzmemo u obzir koje je veliko značenje Köln imao u Europi.
Grad Köln bio je tada jedan od središta katoličkoga svijeta. Još od rimskih vremena, točnije od godine 50. poslije Krista, Köln je imao status grada. U srednjem je vijeku s 40.000 stanovnika bio najveći njemački grad. Uz Jeruzalem, Rim i Santiago de Compostelu bio je glavno hodočasničko odredište. U Kölnu se, naime, čuvaju relikvije-kosti Svetih Triju Kraljeva, mudraca s Istoka, koji su se došli pokloniti novorođenom Djetetu Isusu. Njihove je kosti u IV. stoljeću pronašla Jelena, majka rimskoga cara Konstantina. Donijela ih je u Carigrad, a od tamo su prispjele u Milano po carskom veleposlaniku Eustorgiju koji je kasnije postao nadbiskup toga grada. U XII. stoljeću njemački je car Fridrik Barbarossa osvojio Milano i darovao relikvije kölnskom nadbiskupu Rainaldu von Dasselu koji mu je pomagao u vojnom pohodu. Dana 23. srpnja 1164. godine nadbiskup je relikvije u svečanoj procesiji unio u grad Köln i položio u tadašnju romaničku katedralu.
Ubrzo se pokazalo da je katedrala bila pretijesna za tolike hodočasnike koji su pristizali iz cijele Europe. Zato je započeta gradnja današnje katedrale u gotičkom stilu na blagdan Velike Gospe 1248. godine. Gradnja je bila dosta zahtjevna jer je trebalo postupno rušiti staru katedralu, a postavljati čvrste temelje za novu. U temelje Katedrale ugrađena je ista količina materijala koliko iznad zemlje vidite! Napokon je 1322. godine dovršen i posvećen kor Katedrale. Radovi su nastavljeni do 1528. godine kada su obustavljeni zbog manjka novčanih sredstava i nevolja koje su nastale protestantskom reformacijom.
Godine 1794. godine francuska revolucionarna vojska ušla je u Köln, porušila mnoge crkve, oduzela samostane i potjerala redovnike i redovnice. Sve procesije i crkveni sprovodi bili su zabranjeni, a nije se smjela slaviti ni božićna polnoćka. Čak je i ukinuta Kölnska nadbiskupija. U Kölnu se često govori da su francuski vojnici držali svoje konje u Katedrali. O tome doduše ne postoje povijesni dokumenti, ali posvjedočeno je da su je koristili kao skladište i zatvor te da su otvorili i obeščastili sve grobove u Katedrali. Srećom su relikvije Svetih Triju Kraljeva na vrijeme skrivene u Sauerlandu i tako spašene od obeščašćenja. Francuzi su ostali u Kölnu do 1814. godine.
Svi ovi događaji potakli su stanovnike Kölna da više cijene vjersku i kulturno baštinu i da se ponovno uhvate gradnje Katedrale. Nakon mukotrpnih i temeljitih priprema godine 1842. nastavljeni su radovi te je 1880. napokon dovršena kölnska Katedrala. U to je doba bila najviša zgrada na svijetu (južni je toranj visok 157,22 m). U Drugom svjetskom ratu Amerikanci i Englezi bombardirali su Köln i porušili čitav grad. Sve je bilo u ruševina, jedino je Katedrala ostala sačuvana, uz neka oštećenja. Tada, a i danas, Katedrala je vidljiv znak kršćanske vjere i nade, iskaz ljubavi prema Bogu i putokaz u nebo.
Katedrala je također nadahnula mladoga kölnskog arhitekta Hermanna Bolléa. Rođen je 1845. godine u Kölnu te je najprije u svome rodnom gradu sudjelovao u gradnji i obnovi crkava i drugih sakralnih objekata. Zatim je u Beču studirao arhitekturu. Za vrijeme boravka u Italiji upoznao je đakovačkoga biskup Josipa Jurja Strossmayera i hrvatskoga političara i književnika Izidora Kršnjavog. Na njihov je poticaj Bollé došao u Hrvatsku. U Đakovu je dovršio gradnju katedrale te je kasnije u Zagrebu restaurirao crkvu Sv. Marka. Također se proslavio uređenjem zagrebačkoga groblja Mirogoja gdje je izgradio Arkade i crkvu Krista Kralja. Nakon velikoga potresa 1880. godine obnovio je zagrebačku katedralu te joj je dao današnji izgled. Pri obnovi katedrale 2014. godine pronađena je na 102. metru južnoga tornja kapsula s pergamenom. Bila je to poruka koju je Bollé pohranio na tom mjestu 1898. godine. Napisao je ove znakovite riječi: „Dao dobri Bog, kada iza viekovah opet na javu dodje sadanja spomenica da se tada nadju svi Hrvati kao dobri katolici, te slavan, složan i slobodan narod.“
Gdjegod živjeli, bilo to pod sjenom kölnske, zagrebačke, sarajevske, đakovačke ili splitske katedrale, ove su nam Bolléove riječi poticaj da ostanemo vjerni Katoličkoj Crkvi, da se istaknemo krjeposnim životom, da budemo složni u ispovijedanju prave vjere i, konačno, da živimo u slobodi djece Božje.
Tekst: don Franjo – Frankopan Velić
Fotografija: FDŠ