Vjerujem da su mnogi od vas ovih posljednjih dana dobivali mnoštvo poruka s pozivom da se molimo da nas Gospodin oslobodi od korona virusa. Bilo je tu i poziva na molitvu u točno određeno vrijeme koje je organizirao papa, pojedine skupine ili grupe ljudi. Sigurno su se neki odazvali pozivu na molitvu dok su drugi nastavili živjeti svoju svakodnevnicu bez molitve, ali s komentarima.

Našlo se ovih dana i mnoštvo šaljivih tekstualnih i slikovnih poruka, čak su se neki potrudili napraviti šaljive video uratke i proslijediti ih kako bi ljudima malo popravili raspoloženje, ali neki su se htjeli dobro narugati ovim zlom koje nas je zadesilo.

Mogu reći da svatko radi ono što zna!

No uz poruke šale ili poticaje na molitvu ima i onih koji nude rješenja za ove probleme kojih možemo reći da uopće nema. Govori o masoneriji, o sukobima između velikih sila, o nekim vanzemaljcima  – što su samo  neke pretpostavke koje dodatno opterećuju mnoge ljude.

Uz ovakve poruke ima i mnogo onih koji osuđuju Crkvu, tj. biskupe da su pokleknuli pred vladama i masonerijom. Na ovakav način uvode još veći nemir među vjernike koji su i onako dovoljno svakodnevno na udaru, a sada još i više. Sada je, na veliku žalost, pravim vjernicima uskraćena najveća utjeha i okrepa. Dobro je da žalimo zbog toga, ali nije dobro da se međusobno napadamo i osuđujemo.

Kao svećenik sretan sam kad vidim koliko ima onih kojima nedostaje sv. misa i sv. pričest, ali sam žalostan kad vidim da neki ne uviđaju opasnost ove cijele situacije pa osuđuju biskupe i svećenike. Pozivaju na procesije i sv. mise kako bi se ova bolest uklonila kao u stara vremena.

Bog ostaje isti, ali se mi mijenjamo!

Možda ova bolesti ili pošast ima svoju svrhu kao što je to bilo u Egiptu, u izraelskom lutanjima po pustinji ili ropstvima koja su ih zadesila zbog prezira Boga, progonima kršćana ili drugih nedaća. Obraćenje je zajednički nazivnik za rješenje bolesti, ali ne samo virusa korone nego od naše oholosti, zavisti, škrtosti, nemorala, a iznad svega ostavljenosti Onoga koji nam daje život i Žive vode koja vodi u život.

Ako je ova bolest ljudski proizvod, onda je tu upetljan i sotona. Ako je tu sotona na djelu onda je ova bolest došla da nas još više podijeli, da nas posvađa, da dođe do osuda koje dolaze iz našeg srca… Onda je ova „vražja bolest“ uspjela u svom djelu.

Ali, ako je ova bolest Božje djelo onda će nas Bog sačuvati i osloboditi u onaj čas kad uvidimo dokle smo došli i da se trebamo istinski obratiti. Možda je ova bolest poticaj da se još više zaželimo Njega i da ga u buduće na sv. misama slavimo još srdačanije. Možda je ova bolest poziv na još veće zajedništvo u našim obiteljima u kojima treba zaživjeti molitva koja se odavno ugasila. Možda je ova bolesti prilika da malo zastanemo i dobro promislimo tko smo, što smo, zašto smo ovdje na zemlji…

Bolesti i pošasti koje su se prije pojavljivale i koje su poticale vjernike na još veću vjeru, a nevjernike barem na obraćenje možemo reći da su bile drugačije jer su se uglavnom očitovale na izvana pa se znalo tko treba u izolaciju, a tko ne. Danas se to ne zna. Može netko danima biti nositelj virusa, a da nije svjestan toga. Na taj način može direktno zaraziti na stotine, a prvozaraženi na tisuće drugih.

Tako se dogodilo da su u Italiji najzaraženiji svećenici koji su bili u neprekidnom doticaju s vjernicima te su tako pokupili zaraze, a na žalost i dalje ih neznajući širili. Među umrlima u Italiji čak je u postotku 10 puta više svećenika nego li laika. I u drugim zemljama svijeta ima zaraženih svećenika koji su također neznajući širili zarazu na vjernike preko sv. misa i pobožnosti. Od zaraze nisu izuzeti ni biskupi koji sada ne mogu slobodno surađivati čak ni sa svojim najbližim suradnicima.

Umiremo svi – i vjernici i nevjernici! Nitko nije lišen te stvarnosti koje se mi vjernici ne trebamo bojati, ali se trebamo za tu stvarnost pripremiti. Pripremiti se najbolje možemo svojim srcem koje mora biti čisto za Gospodina, koje mora čeznuti za Gospodinom, koje mora iznad svega ljubiti Gospodina svim srcem i dušom, svom snagom i umom.

Možda sada dolazi još više do izražaja ona Isusova koja kaže da se povučemo u svoju sobu (ako ćemo doslovno tumačiti) i da u tišini i samoći pred Gospodina izlijevamo molitve našega srca. Usp. Mt 6,6

A možemo se prisjetiti i one Isusove koja govori: „Gdje su dvojica li trojica sabrana u moje ime tu sam i ja.“ Usp. 18,20

Dragi brate i sestro!

Ova neprilika je zapravo prilika da stvarno zastanemo i promislimo gdje smo, kuda idem ja i sa mnom cijeli svijet!

Zato predlažemo da u ovom korizmenom vremenu s vjerom i ljubavlju uzmemo ovaj naš križ i idemo za Gospodinom ususret našem osobnom Uskrsu!

FDŠ