Znadete li što je to crkvena ili liturgijska godina?

Prvi i temeljni blagdan u liturgijskoj godini je nedjelja, dan Kristova uskrsnuća, a otajstvo njegova otkupljenja uprisutnjuje se na svakoj nedjeljnoj svetoj Misi. Katekizam Katoličke Crkve kaže o nedjelji ovako:

Nedjelja, »dan Gospodnji«, poglaviti je dan slavljenja euharistije, jer je dan uskrsnuća. To je u pravom smislu dan liturgijske zajednice, dan kršćanske obitelji, dan radosti i počinka od posla. Dan Gospodnji je »temelj i jezgra čitave liturgijske godine« (KKC, br. 1193).

Polazeći od otajstva našeg spasenja, a koje je posebno izraženo u Vazmenom trodnevlju, Crkva je tijekom povijesti iznjedrila mnoge blagdane i povezala ih u skladnu cjelinu koju nazivamo liturgijska godina. Liturgijska godina se ne ravna kalendarom građanske godine, nego započinje 1. nedjeljom došašća, a završava zadnjom nedjeljom u studenome, tj. nedjeljom Krista Kralja. Sastoji se od tri vremena: božićnog, uskrsnog i vremena kroz godinu. Smisao liturgijske godine je da nas vodi kroz otajstva našega spasenja i posvećuje cijeli naš život. Ovdje ćemo pružiti samo kratak pregled, dok se više o svakom vremenu i podjeli unutar vremena može pronaći u ponuđenim poveznicama unutar teksta.

Božićno vrijeme

Božićno se vrijeme sastoji od došašća, slavlja Božića I od božićne osmine, odnosno od pobožićnog vremena.Došašće ili advent (od lat. adventus – dolazak) vrijeme je priprave za Božić, a počinje 1. nedjeljom došašća. Ona uvijek pada u nedjelju koja je najbliža blagdanu Sv. Andrije (30. studenoga), što znači da došašće može započeti u vremenu između 27. studenoga i 3. prosinca. Traje četiri nedjelje, a kroz to se vrijeme koristi ljubičasta liturgijska boja, kao znak ozbiljnosti i pokore (3. nedjelje došašća može biti i ružičasta). U crkvama se obično na izvanjski način pokazuje kroz panj i četiri svijeće, te kroz slavlje jutarnjih svetih misa – zornica. Panj simbolizira židovski narod i lozu Davidovu iz koje je izniknula Mladica – Isus Krist, a četiri svijeće simboliziraju četiri nedjelje kojima se pripremamo za Božji dolazak.

Božić je središte božićnoga vremena, a tada slavimo Božje utjelovljenje i istinu da je Krist postao u svemu nama ljudima jednak, osim u grijehu. Božić se slavi 25. prosinca, a sam blagdan nastao je u 4. st., kao nastojanje da se istisnu poganske svečanosti, a posebno tzv. Dan nepobjedivog boga Sunca, koji se u starom Rimu slavio u vrijeme zimskog solsticija. Isus Krist je jedino pravo Sunce, pa se to htjelo istaknuti i uvođenjem blagdana Božića.

Božićna osmina je vrijeme od narednih osam dana kada se još uvijek intenzivno slavi božićno otajstvo. Važni blagdani su ovi: Sv. Stjepan prvomučenik (26. prosinca), Sv. Ivan apostol i evanđelist (27. prosinca), Nevina dječica ili Mladenci (28. prosinca), Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa (prva nedjelja nakon Božića, ili, ako Božić padne u nedjelju, onda 30. prosinca), te Sv. Marija Bogorodica (1. siječnja). Osim tih blagdana, nakon božićne osmine, a unutar božićnog vremena, nalaze se još ovi blagdani: Presveto Ime Isusovo (3. siječnja), Bogojavljenje ili Tri kralja (6. siječnja) te Krštenje Gospodinovo (u nedjelju nakon Bogojavljenja), kada i završava božićno vrijeme.

Vrijeme kroz godinu

Vrijeme kroz godinu je podijeljeno na dva dijela, a ne može se točno datumski odrediti kada počinje i završava. Prvi dio započinje nakon Krštenja Gospodinova, a završetak će ovisiti o datumu Uskrsa. Tako se nedjelje između Krštenja Gospodinova i Pepelnice nazivaju nedjeljama kroz godinu, a može ih najviše biti osam. U tom vremenu posebno je važan blagdan Pomazanja Gospodinova ili Svijećnica (2. veljače), a do zadnje reforme kalendara 1969. god. božićno je vrijeme završavalo tim blagdanom. Poslije prvog dijela vremena kroz godinu slijedi uskrsno vrijeme, a po završetku uskrsnoga vremena (na Duhove) nastavlja se drugi dio vremena kroz godinu i traje skroz do krista Kralja ili 34. nedjelje kroz godinu. Ni on nema točan broj nedjelja, nego najranije može početi s 9. nedjeljom kroz godinu. Najvažniji blagdani u tom razdoblju su ovi: Presveto Trojstvo (nedjelja nakon Duhova), Tijelovo (četvrtak nakon Presvetoga Trojstva), Preobraženje Gospodinovo (6. kolovoza), Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo (15. kolovoza), Uzvišenje svetoga Križa (14. rujna), Svi sveti (1. studenoga), Dišni dan (2. studenoga) i drugi.

Uskrsno vrijeme

Uskrsno ili vazmeno vrijeme se sastoji od korizme, Velikog tjedna I Uskrsa te vazmenog vremena, a završava Pedesetnicom ili Duhovima.

Korizma započinje nakon prvog dijela vremena kroz godinu, tj. Pepelnicom ili Čistom srijedom, a traje 40 dana, ako se oduzmu nedjelje. To je pokorničko vrijeme priprave za Uskrs koje je nastalo tako što je to najprije bilo vrijeme pokore koju su vršili katekumeni (odrasli pripravnici za krštenje), a s vremenom su im se u tome pridružili i ostali vjernici. Kroz vrijeme pokore vjernici su na snažniji način pozvani na post, molitvu i milostinju, odnosno na djela pokore i djela milosrđa. Kroz to vrijeme liturgijska boja je ljubičasta, osim 4. korizmene nedjelje, kada može biti ružičasta. Korizma traje do Velikog četvrtka navečer, a onda započinje Vazmeno trodnevlje.

Posebno snažna priprava za Uskrs počinje od Cvjetnice, a taj cijeli tjedan do Uskrsa naziva se Veliki tjedan.

Cvjetnica je spomen na Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, kada mu je narod klicao Hosana!, ali i spomen na početak Kristove muke. Liturgijska boja je crvena.

Misom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak započinje Vazmeno trodnevlje. Veliki četvrtak je dan ustanovljenja Euharistije i svetoga reda. Liturgijska boja je bijela. Obično se na Misi Večere Gospodnje upriliči pranje nogu, kao spomen na čin ljubavi koji je Isus pokazao na svojoj Posljednjoj večeri svojim apostolima. Također je običaj da se poslije svete Mise ostane još jedan sat u molitvi, kao spomen na Kristovu smrtnu muku u Getsemanskom vrtu. Veliki petak je dan spomena na Kristovu muku i smrt i zato toga dana nema svete Mise, nego govorimo o obredima Velikoga petka. Tada se pjeva ili čita Muka po Ivanu, moli se posebna sveopća molitva, ljubi se Kristov križ, a pričest se dijeli od hostija koje su posvećene na Veliki četvrtak. Velika subota je dan Isusovog počinka u grobu i toga dana nema svete Mise.

Navečer se u crkvama slavi Vazmeno bdjenje, najvažnije bogoslužje Crkve – Kristov prijelaz iz smrti u novi život. Sastoji se od četiri dijela: službe svjetla, službe riječi, krsne službe i euharistijske službe. Paljenje uskrsne svijeće simbolizira uskrsloga Krista, a paljenje drugih svijeća od uskrsne označava prijelaz iz smrti i grijeha u novi život ostvaren Kristovom mukom, smrću i uskrsnućem. Te se noći pjeva poseban hvalospjev uskrsnoj svijeći – Exultet. Služba riječi je bogatija nego u druge nedjelje i blagdane, odnosno može se čitati između 3 i 7 starozavjetnih čitanja, a nakon svakog slijedi psalam i kratka molitva, zatim poslanica i poklik Aleluja, te na kraju Evanđelje. U krsnoj službi se blagoslovi voda, a ona će se koristiti za krštenja do Duhova. Ako ima krštenika, oni se te noći krste. Na kraju slijedi euharistijska služba. Liturgijska boja je bijela, kao i na Misi Uskrsa.

Blagdan Uskrsa nam priziva u pamet cjelokupno Kristovo djelo spasenja, a ono se osim na sam blagdan, uprisutnjuje u svakoj nedjeljnoj svetoj Misi. Uskrs se ne slavi svake godine u isto vrijeme, nego se slavi u nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Kalendarski on tako može pasti između 22. ožujka i 25. travnja.

 

Preuzeto s: www.vjeraidjela.com