Punih 50 godina majka je za mene obdržavala post i nemrs svake srijede, petka i subote. Koliko se toga kuhalo i peklo kod nas, kolike svadbe, svečanosti, težaci, gosti, proštenja!

Ona je svaki put vodila sve poslove u kuhinji, ali nikada tijekom 50 godina nije u te dane jela meso i postila je. Počela je to dok sam još bio dijete, a s nakanom da budem svećenik. Dok sam bio na fronti, pronio se glas da sam mrtav, ali ona je i dalje postila i molila za mene, na istu nakanu, ne vjerujući da sam mrtav. Došao sam s ratišta kući.

Kasnije sam upisao sam agronomski fakultet, a onda sam sve do 1934. godine bio kod kuće, radio sve seljačke poslove, ali ona ni tada nije gubila nadu, postila je i molila na istu nakanu. I kada sam postao svećenik, ona je i dalje postila i molila da budem dobar svećenik. I dalje, kad sam postao biskup, ona nije prestala sa svojim zavjetom sve do svoje smrti.”

Alojzije Stepinac