Papa Franjo apostolskim pismom „Patris corde“ (Očinskim srcem) otvorio je 08.12.2020. godinu sv. Josipa, koja završava 08.12.2021. Prije 150 godina, 08.12.1870. sv. Josip je proglašen zaštitnikom Katoličke crkve. Dodatan poticaj apostolskom pismu je i pandemija COVID-19, koja nam posvješćuje koju važnost imaju obični ljudi, svi oni koji nisu u središtu pozornosti, te se vježbaju u strpljivosti i pružaju nam nadu. Po tome su slični sv. Josipu, koji je iz povjerenja u Gospodina prihvaćao i one događaje u životu, koje nije mogao razumjeti. Kao da nam Bog kroz sv. Josipa želi poručiti: „Ne bojte se!“, jer vjera daje svakom radosnom i tužnom događaju svoj smisao.
Svojim prihvaćanjem Marijine trudnoće Josip spašava Mariju i Isusa bezuvjetno, usredotočivši se na Marijin i Isusov život, te učeći Isusa izvršavati volju Božju.
U prvim stoljećima kršćanstva bilo je članova Crkve, uključujući i crkvene oce, koji su bili nesigurni da li je moguće zvati Josipa ocem Isusovim. Time su željeli izbjeći pomisao kako bi Josip bio tjelesni otac Isusov. No, sv. Augustin je svojom propovijedi u četvrtom stoljeću potakao Crkvu da jasno izloži očinstvo Josipovo. Isusova ljudska narav tražila je Josipa kao oca, jer je želio biti ljubljen, othranjen, odgojen, zaštićen. Josipu je povjereno da se brine o ljudskoj naravi, rastu i razvoju Isusovu, te je Isusu bio pimjer u ispovijedanju židovske vjere, učio ga je zajedno s Marijom molitvi, učio ga je obdržavanju subote, uljudnom ponašanju.
U litanijama sv. Josipa čašćen je naslovom „Slavni porode Davidov“, jer potječe iz roda Davidova (Lk 2,4). Sv. Bernardin Sijenski stoga govori kako je „Josip dosljedno ravnoj lozi potomak patrijarhalnog, kraljevskog i kneževskog roda. Time je potvrđeno, da je dostojanstvo patrijarha, kraljeva i kneževa dovršeno u sv. Josipu“.
Posredno nam je samo jedna riječ prenesena, koju je izgovorio Josip: Isus (Mt 1,25). Lik Josipa obavijen je šutnjom, crkveni oci i skolastici gotovo pa ne spominju Josipa. Josipov spomen u evanđeljima je neznatan. U Novom zavjetu se pojavljuje gotovo pa samo na početku evanđelja po Luki odnosno Mateju (Mt 1,16.18.19.20.24; 2,13.19; Lk 1,27; 2,4.16), te u Luke 3,23; 4,22 i Ivana 1,45; 6,42.4.
O sv. Josipu ponajviše znamo o njegovom zanimanju, njegovom braku sa blaženom Djevicom Marijom i o povjernoj mu skrbi za svetu obitelj.
Iako nam je sv. Josip skoro nepoznat, fascinirao je mnoge ljude, što je npr. prpeoznatljivo po tome što su u razdoblju od 1517. godine do 1980. godine 172 redovničke zajednice sv. Josipa odabrale za svoga zaštitnika.
- godine proglašen je zaštitnikom Katoličke crkve, 1955. godine zaštitnikom stolara i zanatlija, te zaštitnikom II. Vatikanskog sabora.
Što je toliko izvanredno u sv. Josipa? Sveto pismo Josipa naziva pravednim. U židovstvu je to veliko priznanje. U trenutku zaruka Josip je imao između 18 i 24 godine, a Djevica Marija iznad 12 godina. Pravedan je po tome što unatoč obdržavanja židovskog zakone nije izvrgao Djevicu Mariju sramoti. On je takoreći u svojoj dobroti interpretirao židovski zakon. Josipova pravednost i milosrđu su dva bitna vjerska stava , kojima je učio i Isusa.
Evanđelja Josipa nazivaju ocem Isusovim, jer očinstvom služi poslanju Isusa Krista, kroz što postaje sudionik u djelu otkupljenja.
Davanjem imena Isus i obrezanjem Isusovim Josip izjavljuje svoje očinstvo prema Isusu i prihvaća u poslušnosti anđeoske poruke svoja prava i obveze istinskog oca.
Sv. Josip je svetac euharistije, jer bez sv. Josipa ne bismo imali živi kruh euharistiji. Marija je oblikovala tijesto u svojem tijelu; sv. Josip je sačuvao kruh u Egiptu. I u naše vrijeme on čuva kruh života u svakom svetohraništu diljem svijeta.
fra Ante Ivan ROZIĆ