Svaki put kad kršćani izgovaraju Apostolsko vjerovanje, oni potvrđuju svoju vjeru u ono što će im se dogoditi nakon smrti: ‘Vjerujem u uskrsnuće tijela i vječni život.’ Vjera u uskrsnuće fizičkog tijela na kraju vremena središnja je za kršćansku teologiju, a svoju osnovu nalazi u uskrsnuću Krista, koji je tijelom i dušom uskrsnuo tri dana nakon svoje muke i smrti.

No, prema istraživanju Pewa iz 2018. godine, 29 posto kršćana u SAD-u vjeruje u reinkarnaciju, odnosno da kada nečije tijelo umre, nečija duša živi dalje u novom i drugačijem tijelu. Prema katoličkom učenju, vjerovanje u bilo što drugo osim u uskrsnuće tijela potpuno je nespojivo s kršćanskom teologijom i antropologijom ljudske osobe, piše Catholic News Agency.

Odakle vjera u uskrsnuće?

Čak i prije Krista, vjera da će tijelo ustati na kraju vremena postajala je sve češćim, iako ne i općeprihvaćenim uvjerenjem među određenim skupinama Židova, poput farizeja. Saduceji su, na primjer, bili sumnjičavi prema duhovnim stvarnostima poput duše ili čak anđela. Prema Novom zavjetu, čini se da su bili neprijateljski raspoloženi prema ideji uskrsnuća mrtvih. Farizeji su s druge strane vjerovali u anđele i duhovne duše i opće uskrsnuće mrtvih. Isusovo uskrsnuće od mrtvih potvrdilo je to uvjerenje, ali također mu je dalo dubok i čvrst temelj.

Što vjera u uskrsnuće znači za kršćane?

Prema Katekizmu Katoličke Crkve: ‘uskrsnuće tijela’ ne znači samo da će besmrtna duša živjeti i nakon smrti, već da će doći i naše ‘smrtno tijelo’ ponovno u život. Vjera u uskrsnuće mrtvih bila je bitan element kršćanske vjere od njezinih početaka. Sveti Pavao postavio je pitanje jednoj kršćanskoj zajednici kako neki od njih mogu reći da nema uskrsnuća mrtvih? Potom je istaknuo da ako nema uskrsnuća mrtvih, tada Krist nije uskrsnuo; ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je njihova vjera. Kršćansko pouzdanje u tjelesno uskrsnuće dolazi od samog Krista, a Novi zavjet obećava da spasenje dolazi slijediti Krista u svemu, uključujući Njegovu smrt i uskrsnuće.

Zašto kršćani ne bi trebali vjerovati u reinkarnaciju?

Dva su glavna razloga zbog kojih bi kršćanin trebao odbiti vjeru u reinkarnaciju: zato što se to protivi putu spasenja koji nudi Krist i zato što se protivi prirodi ljudske osobe. Kršćanstvo vrlo ozbiljno shvaća da smo utjelovljena bića, a svaki pojam reinkarnacije znači da stvarno ‘Ja’ samo ima neku vrstu slučajne veze s bilo kojim određenim tijelom, jer ćemo prijeći na drugo tijelo, a kasnije na treće i tako dalje. Međutim, tjelesnost je važna stvar o tome tko smo zaista.

Preobrazba tijela može se vidjeti u uskrslom Kristu koji je, nakon što je uskrsnuo, mogao proći zidovima, pojaviti se ili nestati iznenada i naizgled kontrolirati tko ga je mogao prepoznati, iako je održavao njegovo tijelo.

Kršćanski pogled na ljudsku osobu također znači da je važno ono što se događa s tijelom svake osobe. U dokumentu ‘Isus Krist: Nositelj vode života’ Papinskog vijeća za kulturu i međureligijski dijalog, Vatikan je rekao da je vjera u reinkarnaciju nespojiva s kršćanstvom jer negira slobodu i odgovornost osoba koje djeluju kroz svoja tijela.

Reinkarnacija je nepomirljiva s kršćanskim uvjerenjem da je ljudska osoba zasebno biće koje živi jedan život za koji je u potpunosti odgovorna: ovo razumijevanje te osobe dovodi u pitanje i odgovornost i slobodu, navodi se u dokumentu. Kršćanin zauzima tijelo kojemu je moguće suditi zbog njegovih grijeha, ali također je sposobno sudjelovati u Kristovu otkupiteljskom djelu kroz njegovu patnju, napomenuo je Vatikan.

Nada u uskrsnuće

Kršćanska nada leži u vjeri da je Krist pobijedio smrt, a kršćani će moći biti poznati i voljeni u potpunosti kao oni sami u vječnom životu, koji će uključivati ​​i njihova uskrsla tijela. Iako kršćani u ovom životu mogu doživjeti nepravde i patnje, također mogu imati nadu jer ih voli Krist. Kršćani se također nadaju da će ne samo uskrsnuti pojedinačno, već da će se pridružiti svojim voljenima, živeći na obnovljenom i preuređenom nebu i zemlji.