Sveti Antun Padovanski u svojoj Propovijedi nam govori:“Riječ je živa kad život govori. Zato neka prestanu riječi, a neka govore djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima. Stoga nam stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća. Zakon je propovjedniku da ono što propovijeda provodi u djelo. Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj tko djelima razara nauk.
Blago onome tko govori što mu daje zboriti Duh Sveti, a ne njegov duh! Ima ih koji govore po svojoj ćudi, kradu tuđe riječi i iznose ih pod svoje, pripisujući ih sebi. O takvima veli Gospod po Jeremiji: Evo me protiv proroka koji jedan drugome kradu moje riječi. Evo me protiv proroka – riječ je Gospodnja – koji mlate jezikom i vele: Govori Gospodin. Evo me protiv proroka koji prorokuju izmišljene snove – riječ je Gospodnja – i propovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi – riječ je Gospodnja.
Govorimo dakle ono što nas nadahnjuje Duh Sveti. Stoga ga ponizno i pobožno molimo da nam ulije svoju milost i da se napunimo silnim pokajničkim duhom i zapalimo vjeroispovjednim jezicima te tako zapaljeni i prosvijetljeni zavrijedimo u sjaju svetih vidjeti Boga trojedinoga.