Talijanski franjevac, pučki propovjednik i misionar.
Njegov spomendan slavimo 20. svibnja.
Na današnji dan 1444. godine umro je sv. Bernardin Sijenski. Šest godina kasnije, na blagdan Duhova, papa Nikola V. proglasio ga je svetim. Bila je to veličanstvena kanonizacija u kojoj je sudjelovalo mnoštvo vjernika, svjedoka života i rada toga sveca. Rođen je 1380. godine u mjestu Massa Maritima kod Siene. Već u 4. godini života umiru njegovi roditelji, a njegov odgoj preuzimaju rođaci. Tu je i kasnije – na Sienskom učilištu – i studirao i sam predavao. Kao nasljednik oca posjednika rudnika, imao je veliko imanje. Kad je u gradu zavladala kuga, njegovao je oboljele i pomagao im svojim sredstvima. I sam se zarazio, što ga je potaknulo na dublje razmišljanje. Ozdravio je i svoje imanje razdijelio siromasima, a 1402. godine priklonio se franjevcima. Dvije godine potom ušao je u samostan franjevaca opservanata.
Nekoliko je godina živio skriveno u samostanu, a 1417. godine, nakon jedne propovijedi koju je održao umjesto bolesnog subrata, počeli su ga zvati iz cijele Italije. Postao je promicatelj pobožnosti Imena Isusova, na što su ga neki tužili crkvenim vlastima. Protiv njega se tri puta vodio postupak. U sva tri slučaja dokazana je njegova pravovjernost, pa su mu kao odštetu svaki put ponudili biskupsku stolicu, što je glatko odbijao, želeći ostati jednostavni redovnik.
Od 1430. godine Bernardin se dao i na pisanje velikih teoloških rasprava. Uz temeljne dogmatske teme i mariologiju, bavio se i proučavanjem sv. Josipa. Pridonio je obnovi svoga franjevačkoga reda, koji se pod njegovim vodstvom kao generalnog vikara od 20 povećao na 200 samostana. Podizao je učilišta na kojima je i sam predavao, a slabije poučenim franjevcima nije dopuštao ispovijedati. Obavljao je i neka poslanstva za koja su ga molili svjetovni vladari. Premda Bernard Sijenski nikad nije službeno proglašen naučiteljem Crkve, njegov je nauk itekako stekao ugled u Crkvi. Papa Pio II. nazvao ga je ‘najboljim naučiteljem teologije i doktorom kanonskoga prava’.
Zaštitnikom od grlobolje i promuklosti postao je zahvaljući događaju iz Cremone, pomagao je nekom seljaku da mu se vrati kuća. Saznavši za to, sretnik je od uzbuđenja nakratko zanijemio, a zatim je, uz Bernardinovu pomoć, ponovno progovorio. Zazivaju ga kod bolesti pluća, poteškoća s disanjem, a zaštitnik je oglašivača, glasnogovornika, odnosa s javnošću, reklama, oglasa, ovisnika o kockanju, Italije, mnogih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.
Molitva sv. Bernardina Sijenskog
O ime Isus, ime slatko Isus, ime ljubljeno. Ime Isus, ime spasonosno. Jer što je Isus nego Spasitelj? Dakle, Isuse radi presvetoga imena svojega budi mi „Isus” i spasi me. O predobrostivi Isuse, ne dopusti da poginem ja, kojega si ni iz čega stvorio i svojom neprocjenjivom krvlju otkupio. O dobri Isuse, neka me ne pogubi moje bezakonje kad me je stvorila tvoja svemoguća dobrota. Amen.
Preuzeto s Hrvatska katolička mreža