Svake godine, u noći s 31. listopada na 1. studenoga, na ulicama američkih gradova pojavljuju se milijuni ljudi odjeveni u strašila, kuće su ukrašene šupljim tikvama s izrezanim rupama za usta i oči i svijećom u sredini (tzv. Jack-o-lampion), i horde mališana šetaju po kućama tražeći slatkiše. To je ona tzv. Noć vještica (Halloween).
Bezazlena zabava?
Već neko vrijeme ovaj praznik dobiva sve više i više priznanja i na našem kontinentu. U našoj Hrvatskoj neki pubovi i škole krajem listopada organiziraju večernja događanja tijekom kojih se obilježava “noć duhova”, a mnogi supermarketi u to vrijeme distribuiraju razne proizvode za Halloween ili Noć vještica, a da ne govorimo koliko je to organizirano prošireno u Njemačkoj ili drugoj “razvijenoj” zemlji.
Navikli smo na Noć vještica pomalo neobičnu, ali bezazlenu zabavu. Pobliži pogled na postanak i cjelokupno okruženje ovog praznika, međutim, dokazuje da je to otvoren i izravan nastavak starih poganskih kultova.
Pogansko praznovjerje
U pretkršćansko doba mnogi su poganski narodi – uključujući Slavene, Kelte, Irce i Egipćane – razdoblje između 31. listopada i 2. studenoga posvećivali božanstvima smrti i duhovima mrtvih.
Primjerice, u Britaniji i Škotskoj vjerovalo se da se u današnje vrijeme duhovi mrtvih vraćaju u svoja nekadašnja prebivališta kako bi posjetili žive, dok su demoni, čarobnjaci i vještice tada posebno aktivni.
Kelti su smatrali da bi u noći s 31. listopada na 1. studenog mrtve trebalo hraniti i “pacificirati”, jer bi u protivnom duhovi mogli nevoljnike izreći stroge kazne.
Također se vjerovalo da je ovo vrijeme najprikladnije za prakticiranje razgovora s mrtvima. U to je vrijeme bio popularan i običaj izrade slika duhova – uklj. stavljanjem vatre u šuplji čičak.
Kako bi uništila ta poganska praznovjerja, Katolička crkva uspostavila je u te dane SVETKOVINU SVIH SVETIH i sjećanje na duše u čistilištu – tzv. DUŠNI DAN.
Sablasni rekviziti
Čini se da je netko jako želi podmetati neka štetna, pogubna vjerovanja i prakse umjesto kršćanskog pristupa mrtvima.
Inače je teško objasniti činjenicu da postoji toliko zapanjujućih sličnosti između nekadašnjeg festivala boga smrti i moderne Halloween ili Noći vještica. Neki od njih su:
- Prema druidima [keltski svećenici ili gatare – prir. izd.] duhovi su lutali među živima. Moderna verzija ovog vjerovanja oblači se u žive kao mrtve – oblačeći odjeću duhova, vampira, demona i drugih krvavih likova.
- Kelti, Asteci, Kinezi, Egipćani, Slaveni i drugi ostavili su hranu mrtvima na vratima svojih domova kako bi se zaštitili. Danas djeca prerušena u duhove idu od vrata do vrata, zahtijevajući slatkiše pod prijetnjom “prokletstva”.
- Vatru koju su koristili Irci zamijenile su današnje svijetleće bundeve s izrezanim rupama i upaljenom svijećom unutra.
- Većina Halloween igara povezane su s magijom, nekromantijom i proricanjem, kao i simboli Halloween: ljudski kostur, crna mačka, šišmiš, pauk, metla, narančaste i crne boje itd.
Promicanje sotonizma
Uz promicanje poganstva povodom Noći vještica, sve se više oglašava i otvoreno sotonski sadržaj. Na primjer, 2000. godine, francuska podjela čokoladica sadržavala je letak sa sljedećim tekstom:
“Jeste li znali da na Noć vještica (Halloween) sva čudovišta i preplašivači traže slatkiše od svojih susjeda? Ako ne uspiju, proklet će ih.
Isprobajte sami: 1) napravite neku zastrašujuću odjeću, 2) zalijepite svoju fotografiju na obrazac, tamo napišite svoja imena, također svoj demonski nadimak i svoj pakleni potpis, 3) upozorite svoje susjede na predstojeći posjet, 4) i eto službenog demon 2000, spreman pokupiti njihov slatkiš. “
Na poleđini ovog letaka čitamo:
„SLUŽBENA karta DEMON 2000. Ja sam jedan od demona festivala Halloween 2000 i zalažem se za činjenje i govorenje mnogih čudovišnih stvari. Ime…………. Imena ………… Ime demona …………. Pakleni potpis ………… Pročitao i odobrio princ svih demona s potpisom LUCIFER ”(citirano u: Rock in the Country , prosinac 2000.).
Inače, vrijedi spomenuti da u kalendaru sotonističkih praznika “noć duhova” ima jedno od vodećih mjesta.
To nije igra
Teško je govoriti o slučajnosti, budući da je Noć vještica gotovo točna kopija starog čaranja i praznovjerja. Također nije ni čudo što se ovaj praznik koristi za promicanje sotonizma.
Tradicionalno katoličko učenje uvijek je na poganstvo gledalo kao na put prema otvorenom štovanju Sotone. Sveti spisi jasno govore:
„Ono što pogani žrtvuju, to žrtvuju demonima, a ne Bogu …“ (1 Kor 10,20).
Ne može biti opravdanje da je cijeli praznik Noći vještica samo zabava i šala. Moramo imati na umu da korištenje šala i zabave također može učinkovito usaditi određena uvjerenja i obrasce ponašanja u srca ljudi.
Osim toga, možemo li si dopustiti šale na račun Božjih zapovijedi i katoličke vjere? Je li moguće, na primjer, iz zabave, recitirati zazive vragu ili se rugati Isusu?
U vremenima najezde raznih oblika poganstva, sjetimo se poslanice sv. Pavla apostol:
“Pogani vrazima žrtvuju a ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega.“ (1 Kor 10,20-21);
“Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? (2. Kor 6,14-15).
Usporedi: magnifikat.hr