Prekrasne misli bl. Ivana Merza o tome što postižemo trpljenjem

Trpljenje spašava  i  posvećuje  dušu

Još od mladih dana pratila je Ivana sjena križa. Za vrijeme rata Ivan je proživio mnoge patnje na fronti. A nakon rata, za studentskih dana, imao je poteškoće s očima i živio je stalno u opasnosti da oslijepi. Posljednjih mjeseci života zadobio je gnojnu upalu sinusa zbog čega je morao na operaciju nakon koje je dobio meningitis, što je bilo uzrokom njegove rane smrti. Sve je to imalo svoj pozitivni duhovni protuučinak i pridonijelo je da je mogao duboko zaroniti u otajstvo Kristova križa i shvatiti otkupiteljsku vrijednost trpljenja.

 

Bol, muka, ona je izvor svega, cijelog kulturnog rada

Ona jedina stvara pravu umjetnost

 

  1. Vječna muka, posao, zabava, da se čovjek ne može ni pošteno pomoliti. Da, bol, muka, to je što život ore … Ona je izvor svega; cijelog kulturnog rada, a osobito ona jedina stvara pravu umjetnost. Umjeti živjeti – savoir vivre – ili mudrost kako to stari nazivaju – više je od svake poezije; ljudi koji znadu da vode dubok, velik život, najveći su pjesnici, a poezija izražava i nalazi smisao tome velikom životu.

Ne znam da li me razumijete, no pomislite na težak i herojski život tih svetaca, koji su samo živjeli, a nijesu možda ni čitali ni pisali, dočim su pjesnici našli onaj duboki smisao tog života i otvorili puteve generacijama. (Dante) … Dosta malo čitam; cijeli dan sam na skijama i vozimo. Dosta naporan posao, a uz to zubobolja gnjavi. (Pismo prof. Lj. Marakoviću s fronte, Seewiesen, 1916.)

 

Tko ne zna što je žrtva, ne može razumjeti kršćanstvo

Čovjek ima dužnost u ime cijele prirode davati Bogu čast i slavu

 

  1. Cijelo kršćanstvo sazdano je na žrtvi. Tko ne zna što je žrtva, ne može razumjeti kršćanstva. Raspeti je Krist bojna zastava, koja je izvješena u svim kršćanskim kućama. Duboko je značenje vanjske žrtve. Čovjek se sastoji od duše i tijela, zato treba da duša čovječja i tijelo žrtvom iskažu Bogu čast, koji je sve stvorio. Sav ostali vidljivi svijet: kamenje, bilje, životinje, ne mogu svjesno Bogu dati čast, jer nemaju razuma. Čovjek, koji je gospodar sve prirode, ima pravo da mu sva priroda služi, ali imade stoga i dužnost da kao Gospodaru svega u ime cijele prirode daje Bogu čast i slavu. (111)

 

Trpljenje donosi blagoslov

Sjediniti ga s trpljenjem Spasiteljevim

 

  1. Svoje trpljenje sjedini s trpljenjem Spasiteljevim, da orlovski naraštaj zaista postane naraštaj vitezova Božjih, koji će jurnuti Hrvatskom i sve osvojiti za Crkvu vječnu. (Pismo ing. D. Maroševiću, 1926.)

 

Naravni zakon nalaže da se razborito brinemo za svoje zdravlje

Ni najmanji bakcil ne miče se bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje

 

  1. Sam naravni zakon nalaže nam da se razborito brinemo za svoje zdravlje i da svojim tijelom ravnamo ne kao vlasnici, već kao upravitelji, kojima je Bog naredio da dobro gospodare tim tuđim vlasništvom…. Božja je volja da poduzmete sva redovita sredstva (koja ne zahtijevaju prekomjerne troškove, jer na to naravni zakon ne veže), što su potrebna da to Božje vlasništvo opet privedete zdravlju. To je što stoji do Vas. A ako Gospodin želi da unatoč tomu trpite i da ne ozdravite, onda se valja predati u Njegove ruke – jer se ni najmanji bakcil ne miče bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje. (Pismo učiteljici Miri Majetić, 21.II.1928.; 170, str. 262.)

 

Trpljenjem čovjek može više učiniti za proširenje Kraljevstva Isusova negoli velikim radom

Gore, u Srcu Božjem, ukazat će nam se koliko je njime duša spaseno

 

  1. Ta i sami znate bolje od mene da trpljenjem čovjek može više učiniti za proširenje Kraljevstva Isusova, negoli velikim radom, učenim raspravama, sjajnim govorima i člancima. – Ako Vas je Isus odabrao da budete apostolom u trpljenju, uvjeren sam da će Vam dati i snagu da uz sudjelovanje Vaše volje taj apostolat dobro izvršite. Zemaljskim očima možda nećemo vidjeti plodove tog trpljenja, ali gore, u Srcu Božjem, ukazat će nam se koliko je njime duša spaseno, kolikim katoličkim pothvatima je donijelo blagoslova. (Pismo Miri Majetić, 21.II.1928.; 170, str.261-262)

 

Sve na slavu Presvetog Srca Isusova

 

  1. Posljednjih mjeseci prije smrti Ivan je opet započeo voditi dnevnik koji je bio prekinuo dolaskom u Zagreb. Zapisao je tek nekoliko rečenica, ali dovoljno da se uđe u njegovu dušu i njegovo raspoloženje pred patnjom i smrću. Započeo je taj posljednji odsjek svoga Dnevnika riječima:

Sve na slavu Presvetog Srca Isusova. (Zagreb, 21.I.1928.)

 

Gospod vodi sve pojedinosti našega života i rada

Oko mene zbivaju se važne stvari

 

  1. Pišem jer sam uvjeren da se oko mene zbivaju važne stvari, u kojima posve jasno i realno zapažam kako Gospod vodi sve pojedinosti našega života i rada. Pogotovo msgr. Beluhan doimlje se kao jedan svetac među nama; svima je na službu, radi za sve, na sve misli. Ne zamišljam drugačije sveca-župnika… (Zagreb, 8.II.1928).

 

Zajednička krunica u obitelji – plod trpljenja

Gospa Lurdska djeluje

 

  1. Danas je po prvi put mama pristala da se u našoj obitelji zajednički moli krunica. Sutra je Gospa Lurdska. To je njezino djelo. Ali zato je moralo doći toliko bolesti na mene i još ta operacija nosa, kojoj ću se možda morati podvrgnuti, ako sv. Gospa drugačije ne pomogne. (Zagreb, 10.II.1928.)

 

 

Trpljenje je najjače sredstvo što spasava i posvećuje duše

Blago onim dušama koje s radošću primaju

iz ruku Gospodnjih svaku bol i sjedinjene s Isusom

 pridonose je za raširenje Crkve Isusove u dušama i društvu.

 

  1. Dosta je velik križ na nama. Dobio sam gnojnu akutnu upalu čeljusne šupljine. Danas mi je izvađen još jedan zub. Mama u silnim mukama. Međutim, vidim da dosta rado moli. Sinoć smo stvorili kao zavjet da ćemo, kadgod to prilike dopuste, uvijek zajedno moliti krunicu. Čudno: ovo naše trpljenje kao da je stvorilo čudesa u mami, koja dosta lako moli sada i samu krunicu. Sama veli da je danas koju stotinu Očenaša i Zdravih Marija izmolila. Eksperimentalan dokaz kako je trpljenje najjače sredstvo što spasava i posvećuje duše. Blago onim dušama koje s radošću primaju iz ruku Gospodnjih svaku bol i sjedinjene s Isusom pridonose je za raširenje Crkve Isusove u dušama i društvu. (Zagreb, 13.II.1928.)

 

Lako je svaki dan primati sv. Pričest

Ali kako je trpko kad se mora jesti tvrdo drvo svetoga križa

 

  1. Lako je svaki dan primati sv. Pričest i gostiti se s Gospodinom. Oh, kako je čovjeku trpko kada mora da grize i jede tvrdo drvo svetoga križa. Danas mi opet zub izvadiše. (Zagreb, 15.II.1928.)