Crkva 30. svibnja časti Ivanu Aršku, francusku sveticu iz 15. stoljeća poznatu po dubokoj pobožnosti i izrazitom domoljublju, zbog čega je sa svega 19 godina završila ovozemaljski život spaljivanjem na lomači.
Današnje vrijeme iznjedrilo je i kod mnogih vjernika nekakav gotovo lažni osjećaj nužnosti pacifističkog pristupa društvu, pa se jednostavno više dovoljno jasno ne razumije kako i pojedinac i društvo imaju pravo na zakonitu obranu od nepravednog napadača. U tom smislu, teško je danas mnogima razumjeti ulogu svete Ivane Arške, a još teže kako je jedna ratnica uopće proglašena svetom. Činjenica što je njezina zemlja – Francuska – bila ugnjetavana od nepravednih osvajača Engleza, danas ne znači puno. Stoga je važno na primjeru svete Ivane Arške i nama danas, za naše životne okolnosti, uvidjeti što znači zakonita obrana i koliko je u skladu s crkvenim naukom.
Ivana Arška ili kako se još naziva Ivana Orleanska, ponekad i Djevica Orleanska, rođena je u seljačkoj pobožnoj obitelji 6. siječnja 1412. god. U to je vrijeme bjesnio stogodišnji rat između Engleske i Francuske, započet 1337. engleskim ekspanzionističkim aspiracijama na Kraljevinu Francusku, a na crkvenom su području također bile teške okolnosti, jer je na papinskom prijestolju bio jedan papa, ali su postojala i dvojica antipapa. Sve je to dakako utjecalo i na Ivanu.
Njezini biografi navode kako je još kao dijete pokazivala izrazitu bogobojaznost i pobožnost, a posebno je njegovala pobožnost Imenu Isusovu i pobožnost prema Djevici Mariji. Zavjetovala se na djevičanstvo, a svoj duhovni život svakodnevno je hranila euharistijom, molitvom i čestim odlascima na ispovijed. Također, prema sačuvanim zapisima, imala je i mističnih iskustava.
S druge strane, Ivana je vrlo snažno i bolno osjećala nepravde koje su se obrušavale na njezin narod, te je uz bogatu duhovnost imala i izražen osjećaj političnosti, odnosno nosila je u sebi žar za oslobođenjem od engleskih osvajača. Tako je u dobi od 17 godina, 1429. god., počela na različite načine osnaživati duhovno malaksale sunarodnjake, pa je tako pronašla i načina da doprije do francuskog dofena Karla, budućega kralja, i uvjeri ga u važnost svoje misije.
Kada je grad Orleans bio pod opsadom engleskog kralja, diktirala je i poslala napadačima pismo 22. ožujka 1429. god., moleći ih za pravedni mir u ime Isusovo i Marijino, kako bi se spriječilo bratoubilačko krvoproliće između dva kršćanska naroda. Međutim, taj njezin prijedlog nije prihvaćen, a nakon duge bitke Francuzi su pod njezinim vodstvom pobijedili brojnije Engleze. Nakon toga povela je prijestolonasljednika na krunidbu u Reims, a on ju je, kao kralj Karlo VII., nagradio plemićkim naslovom.
Nešto poslije, 23. svibnja 1430. god., Ivana je pala u zasjedu Burgunda, a oni su je izručili Englezima. Englezi su je pak nakon dugotrajnog i teškog procesa osudili za krivovjerje, te je kao vješticu dali spaliti na lomači. Proces su vodili crkveni ljudi, uvaženi teolozi onoga vremena, koji su, zaslijepljeni činjenicom kako Ivana dolazi iz neprijateljske francuske strane, osudili i nju kao osobu, ne htijući uvidjeti svetost i nadahnuće njezina života. Tako je, nakon što je primila posljednje pomazanje i popudbinu odvedena u zoru 30. svibnja 1431. god. na stratište i ondje spaljena. Ostalo je zapisano kako je na putu zamolila jednog svećenika da pred njom drži procesijski križ, te je gledajući Raspetoga dok je umirala zazivala ime Isusovo.
Oko 25 god. nakon tog procesa pokrenut je ponovni postupak preispitivanja zakonitosti takve osude, te je, nakon svjedočenja mnogih svjedoka, u njemu poništena prvotna presuda kao nepravedna, a Ivana proglašena vjernom Crkvi i onom koja je bila nadahnuta Božjim poslanjem. Papa Pio IX. proglasio ju je blaženom 1909. god., a Bendikt XV. proglasio ju je svetom 1920. god.
Iako se posebno štuje u Francuskoj, gdje se slavi i kao nacionalna junakinja, Ivana Arška je i ostalim narodima primjer kako domoljublje ima svoju veliku vrijednosti i kako svaki narod ima pravo na zakonitu obranu od nepravednih napadača. Dakako, sve u ime ljubavi i u skladu s Božjim zakonima.
Sveta Ivana Orleanska časti se kao zaštitnica zarobljenika, vojnika i mučenika, a također i kao zaštitnica žrtava silovanja i onih kojima se rugaju zbog pobožnosti.
Preuzeto s: vjeraidjela.com