Svetopisamska svjedočanstva o Mariji, Isusovoj majci su skromna. Rođena je u židovskom narodu, u Nazaretu, od roditelja Joakima i Ane. U Nazaretu prihvatila Božji poziv. Začela po Duhu Svetom. U Betlehemu rodila Isusa. U Jeruzalemu ga prikazala u Hramu. Bježi s Josipom i djetetom u Egipat. Vraća se živjeti u Nazaret. U Kani Galilejskoj je na početku djelovanja svoga Sina. S njim je pod križem na Kalvariji. Po Isusovom uskrsnuću je u prvoj kršćanskoj zajednici.

U Starom Zavjetu Marija se ne spominje imenom. ali se spominje: „žena čiji će potomak pobijediti đavla“, „Nova Eva po kojoj će doći spasenje“, „Kćer Sionska“… U slavnim ženama Esteri i Juditi može se nazrijeti lik Marijina poslanja. Ime Marija ili hebrejski Mirjam znači na aramejski Mara=kraljevna, gospodarica ili na egipatski Merit Jam= ljubljena od Boga).

U Novom Zavjetu ima opet razmjerno malo mjesta za Mariju. Najstariji podaci su iz poslanice Galaćanima (..od žene bi rođen..) i Markova evanđenja (Na dva mjesta se spominje. Kad ga traže, Isus odgovara pitanjem: „Tko je majka moja i braća moja?“ Drugi put kada u svom zavičaju Isus uči u sinagogi. Kažu mu: „Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin..“).

Tek kasnije pisane tragove nalazimo kod ostala tri evanđelista:

           Evanđelist Matej o Mariji govori nešto više te donosi Isusovo rodoslovlje (..Mariji se rodio Isus Krist..). Rodoslovlje ima 3 puta po 14 pokoljenja (od Abrahama, preko Davida i prognanstva u Babilon do Krista). Matej više ističe Marijinu ulogu u životu Isusa, a ne njenu osobnost.

           Evanđelist Luka o Mariji govori najviše, štoviše, oslikava njen lik jer je i sam bio slikar. Uz Isusa, Marija je glavni lik. Luka dočarava Marijin susret a anđelom Gabrielom („.Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.“) Anđeo je naziva „Milosti puna“, „Svi će te naraštaji zvati blaženom“. Luka je naziva Božjom nositeljicom i donositeljicom (rođakinji Elizabeti donosi radost i starcu Šimunu u Hramu donosi dijete Isusa). Luka Mariji pripisuje poznati hvalospjev Veliča.

           Evanđelist Ivan Mariju stavlja uvijek uz važna djelovanja svog Sina od Kane do Kalvarije. U Kani Marija prva primjećuje problem da je nestalo vina. Kao što je izabrani narod Mojsiju izjavio: „Vršit ćemo sve što je Gospodin naredio!“ tako i Marija u Kani: „Što god vam rekne, učinite!“ Na Kalvariji Isus naziva Mariju ženom (Ženo! Evo ti sina!) a voljenom apostolu Ivanu daje majku (Evo ti majke!).

         Djela apostolska Mariju spominju kao onu koja iščekuje silazak Duha Svetoga. S istim Duhom Marija je već surađivala kod navještenja pa je apostolima pravi poticaj i živi primjer molitve. Ovo je i ujedno posljednje spominjanje Marije u Novom Zavjetu.                         

         Knjiga Otkrivenja Mariju spominje kao „ženu odjevenu u sunce“. Opravdano se smatra da je Marija u trenutku smrti bila proslavljena i uznesena u nebesku slavu te bila okrunjena za kraljicu svih stvorenja.