Timotej i Tit – najvjerniji i najdraži učenici sv. Pavla

Najvjerniji i najdraži učenici, sljedbenici i pomoćnici svetog Pavla na koje se uvijek mogao osloniti. Zajedno su dijelili sve dobro i zlo koje im se događalo na misijskom putovanju. Koliko ih je cijenio svjedoče poslanice koje im je uputio. Poticao ih je da nikada ne malakšu i da sve svoje snage upotrijebe na širenju Radosne vijesti.

Sveti Timotej rodio se oko 7. godine u Listri, današnjoj Turskoj, nedaleko grada Konija. Obratio ga je sveti Pavao oko 47. na svojem prvom misijskom putovanju i Timotej je postao njegov najdraži učenik. Pratio je Pavla na njegovim apostolskim putovanjima i proživljavao s njim sve njegove patnje i poteškoće. Pavao ga je 65. postavio za predstojnika crkve u Efezu, a u teškim okolnostima svojeg drugog rimskog sužanjstva pozvao je Timoteja kao najvjernijeg suradnika u Rim. Uputio mu je dvije svoje poslanice.

U prvoj pisanoj oko 65. iz Makedonije kao mladog crkvenog starješinu upozorio ga je na budnost protiv krivih učitelja i poučio o disciplini unutar crkvene zajednice. O odnosu prema vlastima i o biskupskim dužnostima. U toj se poslanici nalazi jedna od najstarijih kršćanskih molitvi: Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinomu Bogu čast i slava u vijeke vjekova, amen.

U drugoj poslanici pisanoj u Rimu, svojevrsnoj duhovnoj oporuci, predosjećajući skori svršetak potaknuo je Timoteja da sve sile posveti Evanđelju i da čuva pravovjerje.
Timotej je preminuo u Efezu oko godine 80. ili 97. kao mučenik.

Sveti Tit potiče iz poganske grčke obitelji, a vjerojatno ga je obratio sam sveti Pavao. Kad mu je Pavao pisao poslije prvog rimskog sužanjstva, Tit je upravljao crkvom na otoku Kreti, a  kasnije je otišao u Dalmaciju.

Poslanica Titu sadrži upute o svojstvima kandidata za crkvene službe, o različitim skupinama vjernika, odnosima kršćana s vlastima, i ostalim građanima te o budnosti protiv krivih učitelja.

Tit je bio mirotvorac, revan dušobrižnik i osoba velikog Pavlovog povjerenja, njegov iskreni prijatelj pa ga je Pavao poslao u Korint da tamo sredi crkvene prilike. Kasnije ga je opet poslao u Korint kao nositelja druge poslanice Korinćanima i kao organizatora sakupljanja milostinje za jeruzalemsku crkvu. Preminuo je 96. ili 106. godine na otoku Kreti u dobi od 95 godina.