Prvi četvrtak u mjesecu: Mrzio je Isusa i hostiju, sve dok nije doživio ovo nadnaravno iskustvo

Zanimljivo bi bilo čuti kako bi ovaj događaj prokomentirali oni koji kažu da nam danas čuda nisu potrebna.

U Parizu u Rue des Archives 24 nalazi se lijepa crkva iz 1700. godine, luteranska s obližnjim klaustrom u gotičkom stilu. Na tom se mjestu 1290. godine dogodilo važno euharistijsko čudo. Nema sačuvanih relikvija, ali ima mnogo pisanih dokumenata koji upućuju na istinitost priče. Godine 1290. u ulici je bilo malo zgrada te se nazivala Rue des Jardins (Ulica vrtova) jer je svaka kuća imala lijepi vrt. Na mjestu gdje se danas nalazi luteranska crkva, živio je židov imenom Jonathas i bio je lihvar. Prezirao je katolike, a posebno je mrzio sakrament pričesti. Potaknut tom mržnjom, jednog je dana organizirao nešto strašno.

Među njegovim klijentima, bila je katolkinja koja je založila jedan dragocjeni predmet u zamjenu za novac. Žena je željela otkupiti svoju dragocjenost, ali nije imala dovoljno novaca. Židov je predložio: „Ako mi doneseš jednu posvećenu hostiju, vratit ću ti zalog bez drugih potraživanja.” Žena je bila neodlučna, ali je u konačnici pristala. Te godine Uskrs se slavio 2. travnja. Žena je otišla na svetu pričest, sakrila posvećenu hostiju te je donijela lihvaru Jonathasu za povrat zaloga. Jonathas je pokazao svu svoju mržnju prema hostiji. Znao je da, prema katolicima, u njoj doista živi Isus. S obzirom na to da je mrzio Isusa, mrzio je i hostiju. Uzeo je nož i počeo je rezati. Na njegovo veliko iznenađenje, iz rezova na hostiji počela je teći krv. Taj događaj nije umanjio njegov bijes već ga je raspalio. Uzeo je hostiju i bacio je u vatru svog ognjišta, ali se ona uzdigla i ostala lebdjeti iznad kamina, i dalje krvareći. Jonathas ju tada uze i baci u lonac koji je ključao na vatri. Nakon što je zacrvenila vodu, hostija se uzdigla u zrak i poprimila izgled križa. Duže vrijeme je ostala u zraku. Budući da je više nije uspijevao uhvatiti, Jonathas se uplašio. Preplašila se i njegova obitelj koja je pohitala vidjeti što se događa. Dozivali su u pomoć. Za čudo se pročulo te su i drugi ljudi došli i vidjeli taj fenomen. Konačno je sama hostija sišla i položila se u zdjelu koju je jedna katolkinja iz grupe držala u ruci. Žena je tada odnijela hostiju svećeniku župne crkve Saint˗Jean˗en˗Grève. Upoznat s pričom, župnik je hostiju smjestio u svetohranište. Potom je dao napraviti relikvijar u koji ju je onda premjestio i izložio na štovanje.

Govorilo se da je, pogođen onime što se dogodilo, Jonathas zajedno s cijelom obitelji prešao na kršćanstvo kao i drugi njegovi prijatelji židovi. Njegov dom ubrzo je dobio naziv „kuća čuda” te ju je godinu kasnije kupio kralj Filip IV. (…) Čudo je ostalo živo u sjećanjima Parižana. U sjećanje na čudo, narod je promijenio naziv ulice iz Rue des Jardins u Rue où Dieu fut bouilli (Ulica gdje je Bog skuhan). U starim spisima još se nalazi pod tim imenom. Godine 1400. skladan je poetski prikaz s prologom u četiri čina pod nazivom „Misterij svete hostije”. Postoje minijature, prozori, slike na kojima je zabilježen događaj. U crkvi Saint˗Jean˗en˗Grève gdje se čuva čudesna hostija izvodi se „Liturgijski obred čišćenja” napisan upravo zbog onoga što se dogodilo u kući židova Jonathasa. Na Tijelovo, hostija se nosila u procesiji zajedno s drugim relikvijama koje podsjećaju na čudo. Međutim, nakon što je crkva Les Billettes pripala luteranima, relikvije su izgubljene.

Izvor: https://book.hr