Ugo Festa bio je enciklopedija nesreća i bolesti. Lutao je od jedne do druge bolnice i uzalud se savjetovao s najboljim specijalistima. Na kraju je shvatio da je bolje naučiti voljeti svoja invalidska kolica. No jedno pitanje pape Ivana Pavla II. dovelo ga je do čuda: “Kako možeš biti u krizi kad u krilu imaš Milosrdnog Isusa?”

Veliko čudo ozdravljenja teškog bolesnika Uga Feste 1990. godine u Italiji poslužilo je kao jedan od dokaza pri beatifikaciji sestre Faustine Kowalske te širenju pobožnosti Božjemu milosrđu, o čemu detaljan opis donosi stranica zajednice Dives in Misericordia u Italiji, prema izvješću Uga Feste poslanom o. Serafinu Michalenku u Rim (vicepostulatoru kauze za beatifikaciju sestre Faustine) i prema talijanskom tisku (Il Mattino di Padova od 4. rujna 1990.).

Ugo Festa, 39, iz mjesta Piovene Rocchette, oženjen i otac dvoje djece, 11 godina bolovao je od multiple skleroze, od toga je 7 godina bio osuđen na invalidska kolica, bez nade u oporavak. Lutao je od jedne do druge bolnice i uzalud se savjetovao s najboljim specijalistima. Na kraju se pomirio sa sudbinom i shvatio da je bolje naučiti voljeti svoja invalidska kolica. Osim multiple skleroze, Ugo Festa je bolovao i od teškog oblika epilepsije i oštećenja vida s dioptrijom 7.

Netko mu je savjetovao da pođe u Lurd. Otišao je u Francusku vrlo skeptičan, ne toliko da bi pronašao ozdravljenje koliko da bi ‘pronašao majku’ koja ga je napustila kada je imao samo 9 mjeseci. Nakon kupanja u čudesnoj vodi, Ugo Festa, okorjeli bogohulnik, više nije mogao psovati. Od tada se njegov život promijenio. Bilo je to autentično obraćenje s odlukom da svoju patnju prikaže Bogu. Sjedeći ispred pećine i misleći na svoju rođenu majku, začuo je glas Bezgrešnog Začeća: “Ja sam tvoja prva Majka, a i sve druge majke su tvoje majke.” No, prava prekretnica bio je susret s Ivanom Pavlom II.

Kako možeš biti u krizi kad u krilu imaš Milosrdnog Isusa?

Kako je potanko opisao njegov susret sa Svetim Ocem talijanski novinar Antonio Socci na svojim stranicama, “28. travnja 1990. pošao je na hodočašće u Rim sa stavom čovjeka koji nema više što izgubiti u životu. Predstavili su ga Majci Terezi koja se tih dana nalazila u Rimu. Ona ga je utješila i pomilovala. Zatim su mu savjetovali da pođe u Svetište Božjeg Milosrđa u Trento, no on je odbio. Međutim, jedna mu je od prisutnih redovnica ostavila pet kopija slike Milosrdnog Isusa i jednu medalju s istom slikom.

Tako je sljedećeg dana, 29. travnja, Ugo došao na audijenciju kod Svetog Oca u dvoranu Pavla VI. s medaljicom oko vrata i tom slikom u krilu kako bi je Papa blagoslovio, no s određenom nelagodom, jer nikad baš nije bio neki ‘svetac’. Na stubama Sv. Petra, Ivan Pavao II. prolazio je baš pored njega. Čini se kao da je svjedočio jednom od onih događaja iz evanđelja kada Isus pogleda na nekoga. Papa ga je pogledao, blagoslovio sliku i upitao tog čudnog čovjeka u patnji: „Kako ste?” U tom trenutku Ugo je izlio iz srca sav svoj očaj rekavši da se osjeća potpuno beznadno i u dubokoj krizi. U tom izljevu suza bio je sav njegov život pun boli i pobune. Papa ga je nježno saslušao, nasmiješio mu se i rekao: „Kako možeš biti u krizi kad u krilu imaš Milosrdnog Isusa? Predaj cijeloga sebe Njemu i moli moju sestru Faustinu da posreduje za tebe.”

Sveti Otac mu je također preporučio da ode u Villazzano, u biskupiji Trento, gdje se u ‘Villa O Santissima’ nalazi Dives in Misericordia, zajednica molitve i učenja koju vodi don Renato Tisot i koju čine kršćani koji se vraćaju na teološku jezgru cijele Biblije, obuhvaćenu velikom objavom da je ‘Bog milosrđe’ (1 Iv 4,8).

Ne previše siguran odlučio je poslušati preporuku Svetog Oca i otišao u ‘Villa O Santissima’ upravo u trenutku kad se tamo odvijao tjedan evangelizacije i duhovnosti. Činilo mu se da je okružen čudacima, fanaticima. Prvi dani molitve bili su traumatični, ali je, na nagovor prisutnih, odlučio ostati. U tom mjestu meditacije i molitve Ugu Festi se raspoloženje znatno popravilo, toliko da je smogao snage oprostiti majci i zahvaliti joj što mu je darovala život. Četvrtog dana, dok je bio u prvom redu u kapelici i molio se sa svima ostalima, iznenada ga je obuzeo čudan osjećaj: lik Krista na ikoni pred kojom se molio postao je živ. Ugo je vidio kako se Isusova haljina pomiče te je vidio kako mu pruža ruke. Bojao se, htio se zakloniti od ove geste Otkupitelja, nije htio prihvatiti ono što se događa. Vizija se ponovila pet puta i na kraju je Ugo odlučio reći: “Podigni me, možeš li?” Kristov lik iziđe iz ikone po šesti put, priđe bliže, bolesnik osjeti dodir i nađe se kako stoji podignutih ruku ispred Isusove slike.

Bio je 2. kolovoza 1990. Ugo Festa je ponovno počeo hodati, epilepsija je nestala, a oštećenje vida s dioptrijom 7 sada je bilo manje od 0,7. Od tog trenutka Ugo nije prestao moliti i zahvaljivati Bogu.

Dana 29. kolovoza Ugo je ponovno otišao Svetom Ocu kako bi ga osobno obavijestio o primljenoj milosti, no ovaj put je to učinio bez invalidskih kolica, na vlastitim nogama.

Don Renato Tisot, voditelj zajednice Dives in Misericordia u ‘Villa O Santissima’ na istoj stranici također svjedoči:

Istina je, to je veliko čudo; među mnogima najjače i najznačajnije koje sam vidio i dokumentirao u svojim dugim godinama propovijedanja i zagovorničke molitve, unutar Katoličke karizmatske obnove, u službi velike ure Božjeg milosrđa. Njegova invalidska kolica još uvijek su u potkrovlju Vile.

Ugo Festa je bio enciklopedija nesreća i bolesti. Zamislite: napušten od majke, posvojen, hranjen na bočicu devet mjeseci, s obostranim otitisom u dobi od deset mjeseci. S pet godina obolio je od tuberkuloznog meningitisa i hospitaliziran zbog encefalitisa i adenoidektomije. Kasnije, hemipareza i pojava strabizma. U 13. godini upala slijepog crijeva, u 14. ingvinalna kila, u 19. cistitis s makrohematurijom, u 22. godini ingvinalna hernija, u 23. virusni hepatitis, deluzionalno stanje i prelazak na psihijatriju, u 24. vertigo s reaktivnom depresivnom neurozom. Kontinuirane hospitalizacije i neurocirkulatorna astenija; u 25. godini duodenitis u akutnoj fazi epigastrične boli, s 26. počinje ozbiljan porok vina i pušenja, s 28. lumboišijas i šuplja stopala s mišićnim deficitom, diskopatijom, teškoćama u hodu, artritisom i kontinuiranim hospitalizacijama. Do 30. godine mišićna distrofija, epilepsija, grčevi, deformacije kralježnice, kateter i… bez nade prikovan za invalidska kolica.

Završni sažetak dijagnoza glasio je: organska neurološka oštećenja živčanog sustava s učincima parapareze, poremećaji mokrenja, komocijski sindrom, reaktivna depresija, epileptički napadaji s raznim pogoršanjima, multipla skleroza, posturalni tremor, usporeni refleksi zjenica i vidni poremećaji, psihički, sfinkterički poremećaji, poremećaji vida, sfinktera, urinarna inkontinencija. Nužno i nepopravljivo prikovan za invalidska kolica.

Liječnici su priznali da više ne mogu ništa.

Nakon nevjerojatnog ozdravljenja, Ugo se često pojavljivao na susretima i svjedočio o Božjoj milosti na mnogim mjestima, postavši prije svega apostolom Božjeg milosrđa. Otišao je u Indiju gdje ga je Majka Tereza iz Kalkute željela pored sebe te mu pružila pažnju. Upoznao ju je u Rimu prije oporavka. Znamo kako je Majka Tereza bila među prvim poznavateljima i promicateljima kulta Božjeg milosrđa.

Kasnije je u Italiji služio siromašnima i razbaštinjenima do te mjere da je, također izložen mnogim opasnostima u ovom poslu, život završio nasilnom smrću.

Novinar Antonio Socci tim je povodom napisao sjajan članak koji je završio ovako: „Ovo je priča o Ugu Festi, ona dokazuje kako za Boga nijedan život nije beskoristan i nedostojan. Doista, za Krista je najdragocjeniji i najvoljeniji život onaj najzapušteniji koji bi mentalitet dominantne većine danas želio potisnuti. On može učiniti velike stvari u tim životima. I postoji mjesto u svijetu gdje se svaki dan događa čudo: Crkva. Mjesto Božjeg milosrđa.”

Na stranici zajednice Dives in Misericordia objavljeno je i pismo Uga Feste papi Ivanu Pavlu II. odmah nakon čudesnog ozdravljenja s nadnevkom 4. kolovoza 1990. godine:

Vaša Svetosti,

piše Vam Ugo Festa, osuđen na invalidska kolica zbog multiple skleroze. Došao sam u Rim na kanonizaciju blaženog Rinaldija i druge braće u Gospodinu. Došao sam primiti i poseban blagoslov za pet slika Milosrdnog Isusa koje sam donio sa sobom te primiti blagoslov za sebe jer sam proživljavao trenutke velike duhovne krize.

S toliko ljubavi savjetovali ste mi da se potpuno povjerim srcu Milosrdnog Isusa i zagovoru s. Faustine. Vrativši se u Vicenzu, otišao sam u Trento u ‘Villa O Santissima’, biskupijsku kuću molitve i duhovnih vježbi. Ondje se nalaze dvije kapelice u kojima se klanja Milosrdnom Isusu, u najvećoj crkvi nalazi se prekrasna ikona Milosrdnog Isusa koju je naslikala velika ikonografkinja Lia Galdiolo iz Padove. U manjoj kapelici, u središtu kuće, nalazi se velika slika Milosrdnog Isusa koji je neprestano osvijetljen. U atriju, čim uđete, dočeka Vas prekrasan u potpunosti ručno izrađeni drveni kip Milosrdnog Isusa iz Val Gardene koji blagoslivlja i dočekuje svakog gosta. Nisam očekivao posebne milosti, samo sam želio primiti snagu Duha Svetoga da mogu više služiti i ljubiti svoju braću. Dok je don Renato Tisot, veliki apostol milosrđa i upravitelj kuće, govorio i dao nam da okusimo čuda probodenog srca, čovjek iz Galileje me dotaknuo i ispred ikone Milosrdnog Isusa čuo sam glas koji mi govori da ostavim invalidska kolica. Sada su moja kolica još u crkvi, ispred ikone, a ja hvalim Isusa i zahvaljujem Mu.

Shvatio sam da me On poziva da postanem apostol Njegova milosrđa i da svojim nogama širim poruku, čak i ako me povrijede.

Zahvaljujem Vam i molim Vaš blagoslov, a kad budete u Trentu ne zaboravite posjetiti ‘Villa O Santissima’, hram Milosrdnog Isusa.

                                                                                                                                                                                                                                                          Vaš Ugo Marija od Milosrdnog Isusa

Ikona Milosrdnog Isusa pred kojom je Ugo Festa ozdravio danas se nalazi u u Šurmancima u župi Međugorje zajedno s relikvijom svete Faustine.

Preuzeto s: ika.hkr.hr