Prema drugoj tradiciji smatra se da je Filip sa svoje tri kćeri živio u Hierapolisu u Maloj Aziji, gdje je i umro. Arheolozi smatraju da su pronašli njegov grob, a crkveni pisci Polikarp i Papija spominju da su njegove kćeri imale dar proroštva. Relikvije svetog Filipa apostola štuju se u Rimu, u bazilici Dvanaestorice apostola, gdje je danas generalna kurija franjevaca – konventualaca. U vrijeme cehovskih udruženja obrta, sv. Filipa su za zaštitnika uzeli kipari i šeširdžije.

Sv. Jakova mlađeg, sina Alfejeva, sv. Pavao u Poslanici Galaćanima spominje kao uglednu osobu u prvoj Crkvi, a u Djelima apostolskim ga spominju kao biskupa u Jeruzalemu. Poslanica sv. Jakova vrlo je pobudna poslanica koja ne da mjesta đavlu ni tami, nego savjetuje kako da se vjernici othrvaju napastima zloga i slijede Krista.

Pozivajući se na Isusov govor na gori, on progovara o idejama vodiljama za kršćanski život, a to su: djelotvornost molitve, pouzdanje u Boga i djela ljubavi. Sveti Jakov bio je mudar i pravedan, a svojim je svjedočanstvom pridobio mnoge na kršćansku vjeru, ali i poštovanje i naklonost samih Židova.

Vodio je Jeruzalemsku Crkvu do 62. godine poslije Krista, kad ga je vrhovni svećenik Hanan II. osudio na smrt. Izveo ga je pred sav narod, a svećenićki su glavari zatražili da se odrekne vjere u Krista. Jakov je glasno ispovijedio kako je Isus, naš Gospodin i Spasitelj, Sin Božji.

Osuđen je na smrt kamenovanjem. Zemni ostaci svetog Jakova nalaze se u Rimskoj Crkvi svetih apostola i položeni su uz apostola Filipa, zbog čega ih se u katoličkom kalendaru spominjemo zajedno na isti dan.

Svima koji nose ime ova dva sveca: SRETAN IMENDAN!

Preuzeto sa: hkm.hr