Trideset i dvije hostije

Nadbiskup Fulton J. Sheen bio je jedan od najpoznatijih ličnosti Katoličke Crkve u SAD.

Još daleke 1930. godine, kad je započelo emitiranje radio-emisije pod nazivom “Katolički sat”, odabran je da bude prvim propovjednikom. Već tada ga je slušalo oko 7,5 milijuna ljudi. Poslije je evanđelje širio i TV-emisijom “Isplati se živjeti”, a autor je i brojnih popularnih knjiga katoličkog sadržaja. Bio je poznat i po tome što se svaki dan po jedan sat klanjao Isusu u oltarskom sakramentu punih šezdeset godina. Nekoliko mjeseci prije smrti (1979), u 84. godini žovota dao je intervju nacionalnoj televiziji. Tom prilikom bilo mu je postavljeno i ovo pitanje: “Nadbiskupe Sheen, bili ste nadahnuće milijunima ljudi diljem svijeta.

Tko je vas nadahnuo? Je li to možda bio Papa? “Ne, nije to bio ni Papa, ni itko od kardinala, biskupa, svećenika ili časnih sestara nego jedna jedanaestogodišnja kineska djevojčica. Naime, kad su komunisti došli na vlast u Kini, počeo je progon Crkve. Grupa njih zatvorila je jednog župnika u župnom dvoru uza crkvu, zatim otišla u crkvu, razbila oltar i vrata svetohraništa, te zgrabivši ciborij sa svetim česticama tresnuli su njime o pod. U ciboriju su bile trideset i dvije posvećene hostije. Sve je to u dnu crkve promatrala djevojčica koja se molila, ali je komunisti prilikom izlaska iz crkve ili nisu primjetili, ili nisu obraćali pažnju na nju. Iste noći djevojčica se vratila u crkvu. Provukla se pokraj stražara koji je čuvao župnikov dvor, te ušla u crkvu. Cijeli sat je provela u klanjanju kao naknadu za čin mržnje tih komunista.

Nakon klanjanja došla je do oltara, kleknula, sagnula se i jezikom pokupila hostiju (laicima tada nije bilo dopušteno rukama dodirivati hostiju). Djevojčica je nastavila dolaziti u crkvu svake noći na jednosatno klanjanje i uzimati po jednu hostiju. Trideset i druge noći, kad je uzela posljednju hostiju, spotakla se, što je probudilo stražara. Pobjegla je, ali ju je on ipak uhvatio i kundakom nasmrt isprebijao. Sve te događaje promatrao je iz župnog dvora svećenik. I on nam je, sav potresen, sve to ispričao. Kad sam to čuo, obećao sam Gospodinu da ću svaki dan, do kraja života, moliti sat vremena pred Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu. Od tada je također moja jedina želja bila da svijetu donosim Srce Isusovo u oltarskom sakramentu.”

Preuzeto s: medjugorje-info.hr