Sudnji dan

Vijest o Sudnjem danu ili smaku svijeta posljednjih godina postala je uobičajena, pogađaju se datumi, ponekad i sat, način kako će to biti, katastrofe koje će se dogoditi, čak i mjesto od kojeg će sve započeti. A kad se ne dogodi, onda se pojavljuju natpisi o tome kako se „propovjednik“ zabunio, kako su “znanstvenici“ krivo izračunali proročanstva…” Takve vijesti predstavljaju se kao senzacije, čitaju se, komentiraju, novine se bolje prodaju, gledanost emisija raste, otvaraju razgovore i razmišljanja kako provesti taj „posljednji dan“. Često u bezazlenim i šaljivim komentarima na ovakve vijesti među onima koji su kršteni  ostaje gorak okus vjerskog neznanja i nesnalaženja na koji način mi kršćani tumačimo i vjerujemo li uopće u taj kraj svijeta.

U vjerovanju ispovijedamo:   „ (…) I opet će doći suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja(…) I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka“. Ove riječi odnose se na vjeru nas kršćana u Sudnji dan. Dan kada će ovakav svijet biti uništen naziva se još i „Posljednji sud“,  ili „ Dan Gospodnji“.

Kad je Bog stvorio ovaj svijet, stvarao je sve u savršenom redu, ali čovjek je taj red narušio grijehom. Sudnjim danom svijet će se vratiti na svoj početak, onako kako je Bog želio, bez zla, grijeha, smrti, boli… Stoga nas Bog u Bibliji upozorava da će ovaj svijet neizbježno biti uništen, a zli ljudi kažnjeni. Kada Isus ponovno dođe na zemlju, dogodit će se Sudnji dan. A kada će to biti, to nitko ne zna i ne će saznati. Samo mu Otac zna dan i sat. “I vi budite pripravni jer u čas kada i ne mislite Sin Čovječji dolazi“ ( Lk 12, 40).

Sudnjem danu prethodit će uskrsnuće mrtvih. Vjerujemo da nakon smrti naša besmrtna duša   nastavlja živjeti, a na Sudnji dan dogodit će se i uskrsnuće  tijela svih koji su umrli. Dogodit će se i opći sud svih, i onih koji su umrli i onih koji budu živi. To će biti “čas kada će svi u grobovima čuti glas Sina Čovječjeg. I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude“ (Iv 5, 28-29). Tada će  biti poznato ponašanje i razmišljanje svih, čak i tajne srdaca. „Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je skriveno u tami i razotkriti će nakane srdaca (…)“ (1 Kor 4,5).

Nakon Isusova uzašašća započela su posljednja vremena koja će trajati do Sudnjeg dana. Dakle, sadašnjost  je  vrijeme svjedočenja vjere, ali je i vrijeme obilježeno kušnjom zla koje ne štedi ni Crkvu. Isus  u svom propovijedanju o ovim našim vremenima nabraja ratove, potrese, glad, pustoš, tjeskobu, lažne proroke, progone kršćana, uništavanje velikih gradova, potresi, siromaštvo, glad, propadanje moralnih vrijednosti, odbacivanje istinskih vrijednosti religije, raspad društva, ali i govori o svjedočenju, propovijedanju  Evanđelja (usp. Mk 13,5-27). Neposredno pred Sudnji bit će posljednja navala zla u kojoj oni Kristu vjerni moraju sačuvati svoju vjeru. Sudnjim danom dogodit će se pobjeda Boga nad pobunom zla. Tu tajanstvenu obnovu Sveto pismo naziva „novo nebo i nova zemlja (2 Pt 3, 13). Oni koji su ljubili Boga i čovjeka tvorit će zajednicu otkupljenih, bit će to vrelo sreće, mira i uzajamnog  zajedništva, Bog će prebivati među ljudima i „otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni jauka, ni boli više neće biti, jer prijašnje uminu“ (Otk 21,4). Cijeli svijet vratit će se na svoj početak, uništit će se svako zlo, sve posljedice zla i svi koji su sve ono što je naumio Sotona, a svi oni koji su svojim djelima na zlo pristajali biti će osuđeni na propast, na muku vječnu (usp. Mt 25, 31-46).

Vjera kršćana u Sudnji dan bila je prisutna od samih početka jer je utemeljena na Isusovu propovijedanju. Prva kršćanska zajednica hrabro je svjedočila vjeru, u mučeništvu gledala milost, bili su postojani u molitvi, nauku. Živjeli su u zajedništvu s drugom braćom, kajali su se za svoje grijehe, željeli spasenje drugih – bili su „budni“ u svojoj vjeri i hvalili su Boga – sve zbog vjere u Kristov drugi dolazak. Ta vjera prvih kršćana nije se promijenila, mi i danas u svetoj misi molimo „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo“.

Biblija je riječ Božja koja nam daje uvid u Božji naum, a u posljednjoj knjizi Biblije – u Otkrivenju  apostol Ivan potaknut od Boga donosi viđenje tih zadnjih dana, samog uništenja svijeta i stvaranja nove Zemlje. On govori o budućnosti svijeta i Crkve kroz proročke slike. Te slike poznate su današnjem svijetu: govori o četiri jahača apokalipse (Otk 6,1-17), zmaju i zvijeri (Otk 13), posljednjoj bitci kod mjesta Armagedon (Otk 16,16). U svojim poslanicama donosi i da je posljednji znak nadolazećeg uništenja dolazak Antikrista, koji će biti u službi gospodara zla – Sotone. I sam izraz „apokalipsa“, koji se obično koristi kao sinonim za smak svijeta, preveden sa grčkog znači otkrivenje.  Očito mnogo toga što se povezuje sa smakom svijeta, kao svoju podlogu ima objavu Svetog Pisma, ali  često s vrlo ispraznim tumačenjima i pogrješnim razmišljanjima koja nemaju utemeljenost u kršćanstvu. Sve to što je izrečeno i slike koje su prikazane nisu bajke ili gatanja, već proročanstvo koje  želi vjernike potaknuti na obraćenje i na ustrajnost, a nipošto ne želi zadovoljiti plitku radoznalost. Uzalud je u biblijskim proročanstvima tražiti točne podatke koje će se godine što dogoditi ili kako će se zvati ovaj ili onaj Božji protivnik ili saveznik.

Tumačeći proročke slike Otkrivenja i ono što Sveto pismo donosi o znakovima Sudnjeg dana, Sv. Bonaventura, franjevac i crkveni naučitelj je još u 13 st. nabrojio znakove koji će se dogoditi neposredno pred dolazak Antikrista. To nisu znakovi prirodnih katastrofa, ni kozmičkih sila. On nabraja u prvom redu da će kršćani prestati vjerovati, a kakvo je stanje danas najbolje ocrtava odnos prema nedjeljnoj svetoj misi kao temelju naše vjere. Nabraja da će žene izgubiti čednost, a brak trajnost – očigledne su rastave, a danas ljubav se reklamira i „živi“ samo pod uvjetom tjelesnog zadovoljstva. Naglašava da će svećenici izgubiti svetost i čast, a redovnici strogost i istinitost. Potrebno je naglasiti odnos prema posvećenim osobama u današnjem svijetu – oni su, čini se, dobra meta za sve loše vijesti medija, a i u svakodnevnim razgovorima više je ismijavanja njihovog rada, a vrlo malo poštovanja. Nabraja i materijalnu stranu ovog svijeta: da će siromašni izgubiti skromnost, a bogataši i oni koji upravljaju zajednicama osjećaj za potrebe drugoga, odgovornost prema svojoj službi, pobožnost, velikodušnost i dobrotu. Ovo nam je svima očito, a duboko su svi svjesni i znaka u kojem ovaj franjevac govori da će mladež prestati poštivati starije. Znakovi „posljednjeg časa“ uistinu su tu i svaki kršćanin treba se zapitati koliko je on pridonio ili ublažio ove znakove, koliko je sudjelovao u dobru ili zlu.

Međutim, vjera u Sudnji dan nije vjera straha, već je to vjera naše nade, našeg pouzdanja u Božju dobrotu. Unatoč Sotoni, koji ovaj svijet okreće od svog Stvoritelja, Bog je taj koji vodi povijest. To kršćani ne smiju zaboravljati, a ni to da kršćani u svijetu nisu oni koji čekaju što će se dogoditi, već su pravi borci i zajedno s Bogom stvaraju budućnost ovog svijeta. Bog nam je darovao slobodu, biramo zlo ili dobro, tako naša budućnost Sudnjeg dana  ovisi i o nama.

 

Marija Škeva